Uvijek je nesto drobio, najcesce meni. Zanovijetao,prigovarao,kritikovao. Zasto bacam cikove u travu? Zasto spavam dok je on budan? Zasto sam obukla sorc u basci u njegovoj basci, sta ce reci ljudi? Sta ce mi pas? Zasto ga se ne rijesim? I slicno.
Osim kad bi malo popio. Casicu, dvije. Imao je u garazi svoju kolekciju vina, skupljao ga je godinsma, i nakon sto bi se naradio u basci, kosio, rezao presusene grane, brao maline i grozdje, u sumrak bi sjeo za sto, digao noge na njega, kao kauboj i kao u bajkama, pretvarao se u najzanimljivijeg, majduhovitijeg i najsarmantnijeg muskarca kojeg sam ikad srela. Cudno je to bilo. Bas cudno. Jednako kako je dolazilo tako je i nestajalo. Sarmer je postajao cangrizavo musko, dok si rekao sismis.
Ovo na fotografiji sam ja, na basamacima njegove kuce u njegovom selu u kojemu ja nikad nisam bila dobrodosla. Sagela sam glavu jer sam bila sva otekla od suza, a uslikao me moj sin , u vrijeme kada smo bili najbolji prijatelji, nas dvoje.
Mnogo je vode proteklo i vrbasom i tinjom, rijekom u blizini vuckovaca, sela u kojem je tata rodjen i u kojem je sahranjen prije skoro godinu dana, u muskom drustvu ,po propisima. Da me nije prevarila za poveliku sumu novaca, ona prijateljica koju sam pominjala neki dan i sa kojom sam odrasla, igrala se, isla u skolu, osnovnu i gimnaziju…isla bih za kurban bajram 31.7, u posjetu tatinom selu. Posto je on uvijek dijelio sadaku, namjeravala sam to nastaviti, u spomen na njega, namjeravala sam obici i urediti njegov grob, po prvi put,i namjeravala sam u tu avanturu , vise emotivnu nego pustolovnu, povesti i moju kujicu, kojoj nije bilo dozvoljeno da tamo odlazi, nakon dvije zajednicke posjete kad je ona bila vrlo.mladi pas. Ucila sam je da pliva u bazenu. Obozavala je da jede one male sitne plodove kruske. Sve sa kospama i peteljkom. Kosilica za travu joj je bila trn u oku. Bjesomucno ju je napadala i morala sam paziti da se slucajno ne povrijedi. Tata bi stao, iskljucio kosilicu, izuo stare jugoplastika gumene cizme, nasuo u njih vodu i smijao se. Pamtim ga kako cuci u basci i pijeskom grebe zagoretinu sa crvene velike tave. Jaih nikad nisam uspijevala tako oprati.Mozda se sjecate tog kompleta tava sa dvije ruckice..nema ko ih nije imao u bivsoj jugi. Plava , najmanja, zuta, srednja i crvena velika.
Nocu smo se rastajale, ona je , zbog protivljenja zivotu sa psom, morala spavati u mutvaku. I najveci dio vremena je lajala ili plakala, jer se bojala biti sama u nepoznatom , u mraku, a bila je navikla spavati sa mnom u krevetu. Nista nije pomagalo. Ubjedjivanja, price o muslimanima koji pomazu i zive sa zivotinjama, vec je sve postalo jos gore. Kada bi nas posjetio, ona je bilvala sva izbezumljena od radosti, lajala je i skakutala oko njega, a on je pitao: sta joj je mirela? Zasto laje?
Raduje ti se , tata. To mu je prijalo. Pomilovao bi je. Tako sto bi skupio dlan i gornjim dijelom sale je par puta pogladio po ledjima. Ali , nista. Selo je odlucilo. Odjednom vise nije htio ni da je poveze svojim automobilom. Dlake, iskrivio bi lice u gadjenju. Potom vise nije tako cesto dolazio, a onda je potpuno prestao da nas posjecuje. Mogla bih reci da sam bila dovedena u sitiaciju da biram izmedju oca,njegovog nasljedstva, i psa.
I tako su prolazile godine. Tata je sve vise vremena provodio sa svojima, u selu, a ja ni sa kim, u gradu. Pas je sad star i vjerujem da se mozda i ne bi sjetio svojih posjeta basci u vuckovcima,bazena, kruskica ,sljiva i komsijskog dzukele s kojim se dolajavala po svu noc. Eto.
Namjeravala sam je , u njenim poznim godinama, povesti u selo koje joj nije zeljelo dobro. Ni meni. O kojoj bas nista nisu znali. Takvi smo mi mustafici. Sve drzimo u sebi. Malo ko o nama malo sta zna. Brzo nas prevare. Lako nas nasamare. Jos brze zaborave.
Ali smrt je cudna biljka. Raste samonikla. Postuje prirodne zakone. Namece svoje. Jedna od najcudnijih i najljepsih stvari u vezi nje, jeste, sto izravnava i poravnava sve nesporazume, ljutnje,nesuglasice i netrpeljivosti. Prije ili kasnije, samo zelite da svog strasnog preminulog ovog ili onog, samo zagrlite i kazete mu ajd, zajebi to, sve je u redu. Ali ne mozete. Mislim ,ne mozete ga zagrliti, vec stavite masku, u doba korone,i mrmljate sebi u bradu i masku ,niko vas cudno ne gleda, oprastate i zaboravljate sukobe i nesuglasice, mirite se, volite se, pazite se kao nikad prije.
Da, zbog sitne prevarantice, necu moci, a namjeravala sam naredne subote posjetiti vuckovce, podijeliti sadaku, malo urediti grob, na samom rubu, uz prasnjavu cestu, iza ograde, i viknuti iz sveg glasa: tata! Isto onako kako je on, svaki put kad bismo prolazili pored groba njegove majle, stao, prikocio, pogledao negdje preko horizonta, i viknuo : mama! Sa cudnim grlenim glasom, i naglaskom na oba sloga, kao kad malo dijete progovara svoje prve rijeci pa ih podijeljene u slogove ponavlja jednu za drugom ma ma ma ma ma ma mm mm m m !
OFF THE ROOF 