Karantena

Na danasnji dan prije tacno dvadeset i jednu godinu napravila sam cudo stvorila moj licni perpetuum mobile ali pokazalo se da nije potrajalo dovoljno dugo da bi moja naucnim istinama opsjednuta malenkost mogla dokazati relevantnost svoje pretpostavke o magicnim krugovima beskonacnosti o neunistivosti postojanja tog eksperimenta na otvorenom srcu za sta se sa cvrstim ubjedjenjem drzao svaki moj dah svaki molekul moje duse gdje god da je lutala dotad na danasnji dan prije tacno dvadeset i jednu godinu dobila sam nazad samu sebe samo bolju i sretniju ali vrijeme je pokazalo da postoje najmanje dva nacina interpretacije svakog oblika zivota ljubav je postala nesto vrlo nestabilno poput ozona nakon kise nesto vrlo dijalekticno opipljivo raspadajuce ljubav kao da je stekla sposobnost da zavarava sama sebe promjeni se ili nestane uprkos mojim tvrdoglavim vjerovanjima ili to ili nikad nije ni bila ljubav pa prema tome nije ni mogla opstati uprkos mojim nepokolebljivim vjerovanjima ko ce sad svega da se sjeti prosle su tolike godine u kojima sam cijepala na komadice vlastito srce kao iznevjerenu praznicnu cestitku beskonacnost je ionako samo simbol u obliku porazene osmice u pijesku sve zavisi od toga koliko je dobrote u zemlji u koju je posijana sve ali bas sve zavisi od toga koliko ce daleko ili blizu obali naredni morski talas doplesati