Jutros sam to rekla. Prvi put u zivotu . Naglas. Nisam to prije smjela ni da pomislim ali znam da je zivjelo u meni kao tumor sacinjen od ruzne mase otrovnih psjecaja koja se migolji negdje unutra u meni, za kojeg sasvim sigurno znam da postoji ali ne zelim ni da ga pogledam a kamoli suocim se sa njegovim postojanjem.

A u pitanju je jedan obicni osjecaj . Jedna obicna tuga . Tuga nevoljenog djeteta koju nikad nisam prerasla.

Sve je jutros bilo uobicajeno. Poslije jucerasnjeg nevremena koje je smocilo ves pa ga treba okaciti na sunce prije nove kise. Kafa kakice macja pisokica nisam se ni umila . Pas . Kratka setnjica do rijeke i nazad. Kad sam sa njom osjetim se voljena. Dan neka priceka. Bacacemo grancice i kamencice u rijeku pola sata. Hvala ti Bebo moja malena. Potom . Prljave sapice. Kafa se ohladila. Macke su mi ukrale kiflu i lickaju je na krevetu. Kifla se mrvi. Uhvatila me glad. Otkinula sam komadic i pojela ga. Otvorila sam laptop i namjestila stranicu knjige koju pisem. Valjda cu naci pola sata danas da joj se posvetim.

Mama na balkonu pije neskafe i vec treci put odjutros nesto prekopava po sarenoj kutiji sa balonima u kojoj drzi lijekove neke stare razvaljene naocare slike unucadi i roditelja sa kojima prica cesce nego sa mnom, bombonice od mentola. Sta radis mama ? Pobojala sam se da nije svaki put kad je cceprkala po njoj i popila lijek za pritisak. Brojim koliko jos imam lijekova. Bila sam joj ih uzela i jako se naljutila . Mislila je da joj ih necu davati da sto prije umre” da je se rijesimo”. Pa sam joj ih vratila.

Lucija se pokakila na pod u predsoblju. Galamila sam. Ne znam zasto to cini . Veterinar je rekao da se nekad ljuti na nas i ostale mace i tako pokazuje svoju ljutnju. Dobro. Dezinfekcija . Alkoholno sirce. Krpa je prljava. Masina za ves je puna. Jucer sam morala sve da otkuhavam. Mamin ves i cebad. Upiskila se. Kisa je padala.

Ajd probaj napraviti sos za spagete da ja malo radim. Jos sam mirna. Joga pomaze. Lovim duboke udisaje i spore izdisaje kao viline konjice . Pazljivo. Kao po jajima. Da ih ne potrgam ili izgnjecim u rukama. Ali ja ne zelim biti ovdje. Ja zelim nesto drugo. Neki drugi zivot. Neki drugaciji zivot. Moram biti u ovom momentu. Moram uzivati u njemu. Ponavljam sama sebi. Jer nemam kud. Jer vrijeme ne stoji. Ako krenem da sanjarim gubim koncentraciju. A nove nevolje samo cekaju da se opustim i postanem neoprezna. Mozda cak i sretna. Zaljubljena?

Dusa mi vapi za zivotom na obali. Na ostrvu. Na kamenjaru daleko ulickanih lokacija na obliznjoj obali gdje bih mogla nepoccessljana hodati po cijeli dan a da me niko ne pogleda ccudno. Nemam ja nista protiv ljudi . Dapace – u mom zivotu postoji ozbiljan manjak ljudi. Na dnevnoj bazi. Fale mi ljudi. Mozda i predugo. Mozda je ,samo kazem – mozda je to s ljudima za mene vec kasno. Steta je vec ucinjena. Grad je pobjegao od mene. Ljudi su odjurili ispred mene. Da li uopste zelim da istrcim ovu besmislenu trku do kraja? Ne znam. Ne znam. Mislicu o tome sutra.

Evo ti luk, malo mesa, paradajz. Smuckaj nesto samo me pusti da radim, vazi?

Deset minuta poslije cujem neku lupu u kuhinji. Ulecem. Sporet natopljen deterdzentom pliva u vodi. Iskljucim struju. Polica sa serpama se srusila. Mama stoji i gleda u mene. Sa pogledom” otkud ja ovdje.”

Luk sam nasjeckala sta sad?

Sad cemo osusiti sporet. Ja cu da radim malo. Ali ja ne znam sta da radim. Ja ne znam sta da radim. Ja svima smetam.

Ugrizla me je za prst. Mama nemoj da vristis na mene. Hocu! Hocu! Hocu! Nemoj vise nikad da me tako gledas!

Na licu uma ogrebotinu koju si je sama napravila neki dan.

Luk je vec zagorio nama iza ledja na improviziranom resou. To nam je bila zadnja glavica luka vikala sam. Udarila sam po konzervi gradka. I jos jednom. I jos jednom. Plakala sam. Ona je ceprkala po ladici sa prljavim kasikama trazeci otvarac za konzerve. Zamahnila sam çakijicom jos jednom . Konzerva se otvorila. Sasula sam je u krompir skuhan u podravka supici od koke .malo brasna. Brzinska gusta corba od graska. Mirelin recept. Vrhnje za kuhanje i gotovo.

I onda sam pocela da placem. Uhvatila sam je za majicu i vikala: dovraga znas sta? Ja sam oci otvorila tek kad sam vidjela i dozivjela kako moj sin mrtav ladan uopste ne obraca paznju na mene. Sa kakvom lakocom odvaja emocije od prakticnog zivota. Sa jos vecom lakocom moze da me vrijedja i vrijedja sat dva bez prestanka i onda se odjene sesiric za pecanje i ode vani. Sa kakvom jezivom lakocom ne dozvoljava emocijama da ga dotaknu. Saosjecanje. Njeznost. Tiga. Sta ce mi to , pita me? Zasto govoris toliko? Skrati zeno. Skrati.

Znas sta? On mi je otvorio oci rekla sam joj. Nikad nikad vam nisam htjela reci tu istinu a ona je odavno ocigledna. Nista si smjeli dozvoliti da imate dijete. Nisam ni ja. Znam. Nisam ni ja. Ali vi niste ni skontali koliku stetu cinite meni svojim zatvaranjem ociju pred bolescu ! Vikala sam. Zid nas samo dijeli od Lea , maltezera koji je cesto sam. I onda place . Tuzno zavija. Ja odem u kuhinju i zovem ga. Pricam s njim. Prestane plakati.

Leo misli da mu se javljam. Veselo laje. To je sasvim druga intonacija od tuznog zavijanja.

Znas sta ? Uopste me niste zasluzili! Uoste nizte svjesni kakvo ste dragocjenoo malo bice dobili i pomogli mu da potone i unisti samo sebe !

Luk je ugljenisan. Zaboravila sam iskljuciti reso. Ona je dohvatila moju ruku kojom sam drzala njenu majicu i ugrizla me. Ima samo jedan zub . Nije me boljelo uopste. Ssccepala me svom snagom za ruku i zabila sve nokte u nju. Pustila sam je. To boli.

Leo je prestao da laje. Macke su se razletile u mrak ispod namjestaja.

Zagrlila sam je. Mutne plavicaste oci pune magle su sve zbunjeno gledale. Kao da to nismo bile nas dve. Nego neko drugi. Film. Sta se desava? Cuj ovako.

Nas dve smo sad tu . Same. Nemamo izbora uopste. Nema nam druge.

Sta cemo sad za luk?

Nista. Napravicemo bolonjeze spagete bez luka. Sjecas se rata? Kojeg rata ? Sje as se kako smo kuhali?pravim se da ne cujem pitanje.

Ono cega nema bez njega se moze. Da. Razvijsle smo jufke. Simba je hodao po njima.

Pa sta? Prezivjele smo. Znaci vec smo bile u ratu. Kad smo to iskulirale i ovo cemo.

Jel tako?

Da . A sta cemo sad bez luka?

Izbodena podlaktica me je boljela. Slagacu da su me ogrebale macke. Ako neko bude pitao. A nece.

Advertisements

Bukvar osnovnih pojmova za pocetnike : bol

Ne mogu da ga volim ne treba da ga volim ne smijem da ga volim nema smisla da ga volim jer iza njegovih rijeci zrak nestaje disanje prestaje neko vicce u magli ledenice padaju s krovova jer iza njegovih ledja nestaje u jednom zamahu ssake cijeli sareni svijet koji sam godinama polako strpljivo slagala od sicusnih sjemenki i bobica kojima smo zajedno hranili golubove ispod klupe u parku onda kad je maleni djecak bio pravi pravcati betmen a ja princeza koja nikad nece odrasti i ostaviti ga samog u svijetu u kojemu nista nije moglo biti ravno njezinoj sposobnosti da pobjedjuje cudovista

Zapissana

Dragi dnevnice evo ja opet

Za sve je kriva top lista nadrealista. Zato sto je sve predvidjela. I zato sto me naucila kako se prezzivljava. Dragi moji momci necu vam reci hvala nego nosite se dodjavola! I vi i vase prezivljavanje!

Jos uvijek gledam samo srt. Nekontrolisano agresivna. Dakle ne da su bolesni nego su bolesni. Sve vijesti samo ponavljaju vas dan i ponavljaju i ponavljaju tako da uvece covjek ima osjecaj da je upao u deja vu masinu ili u neku scenu iz zone sumraka ili neke bolesne igrice nesvjesnog u snovima. Imam tikove otkako ih gledam koje prije nisam imala. Jucer je prijedor oslobodjen. Bijele trake su samo tamo neka uvrnuta moda iz 92.Mile je ponavljao svoju domacinsku pricu o migrantima od prije tri dana. Vjerujem da se snimak moze jos koji put iskoristiti i pustiti u eter ne bi li seljacine mogle napamet nauciti sta da misle o izbjeglicama. Namjerno koristim razlivici izraze. Jer su i oni izmjesani. Sjecate se? Isto kao mi nedavno. Neko je utekao bjezeci bez icega samo zivu glavu da spasi iz unistenog doma a neko je migrirao u bolju buducnost jer je prilika bila koja se ne smije propustiti.Zeljka je bila u Atini. Ma da. Jel toplo buduca predsjednice? Ima li muha? Investicija? Savjeta? Poznato je da je grcka krepala davno ali je na aparatima ,jos mrda. Jeste saznali kako pa da se implementira u nas?

Dakle jucer sam otisla da se prijavim na total tv. Kazu da je ok. U aleji nekadasnjoj titovoj sada kralja petra. A tamo – porusilo dve ili tri stare kuce nekadasnje vile bogatih banjalucana arhitektonske bisere stare bl koje je da je bilo pameti trebalo zastititi od rusenja i sacuvati za buducnost. I restaurirati. Ali neko je vec nagurao betona i stakla na super lokaciji nekadasnjeg carskog druma i bice masala neboder ili oblakoder ili soping centar. Mrss. Bogu plakat sta uradise od grada.

Onda sam nasla u povratku super ostatke starog ormara i komode pored kontejnera. Uopste nisam razmisljala o zmijama kojih je jucer nekoliko vidjeno bas pored tog mog kpntejnera preko puta igralista. Samo sam mislila kako da unesem te ormare u kucu jer mi je dijete razbucalo ormar neodavno( ne mogu da odolim . U bl covjek pocne govoriti na njihov nacin promijeni naglasak , sve. ) . Ormar je toliko puta renoviran da mu vise nije bilo spasa. Osim toga ucinilo mi se da u njemu ima neke negativne energije koja me prati svuda pa sam razbucane dijelove bacila. Sipku sam ostavila i iskoristila da na nju priljepim selotejpom onaj cistac za podove sa spricom. Bez sprice jer je dete i to razvalilo.

Jucer popodne sam te manje dijelove ormara ( sa vratima! Juhu! Otkad nisam imala vrata!) Jedan po jedan ukupno tri komata (opet influenca sredine a ne greska u kucanju) na kolicima za kupovinu, kineskim, sto znaci da imaju vrlo vrlo kratak period raspadanja, na vlastitu odgovornost unijela preko travnjaka smeca kvrgavog parkiralista i uz stepenice u kucu. Odvalila ledja. Odvalila glupe ukrasne letve . Oprala deterdzentom za sudje. Onda sam cekala da dete dodje iz skole da ga zamolim da s drugarom unese najvazniji dio. Veliki ormar. Sa sipkom. I vratima. (Ole!) Al dete oce nece. Ne znam . Po mraku cu da me niko ne vidi. Drug nije dostupan. Ima on svoj zivot. Kad je prosla ponoc i ja zavapila da ce mi ga neko odnijeti a bas je dobar i ima vrata(ole!) Onda je rekao da ce razmisliti. Napredak. Mozda sutra. Dobro. Ma nije dobro. Da li se uopste imalo osjecas kriv sto si mi razvalio ormar? Koji ormar , zacerekao se… koji ormar? Mislis onaj krs po kojem su ti se igrale macke skrivacca?

Da . Taj ormar.

Jutros kad sam posla da slozim odjecu iz crnih vreca za smece u one dijelove koje sam jucer sama unijela ustanovim da je jedna od macaka fino popiskila jednu od kesa. Izbacim odjecu. Ubacim u ves masinu. Jos imam malo onog ocean fresh omeksivaca iz neke prethodne price i pocnem da galamim . O da. Razgalamila sam se samo tako. Zbog svega. Zbog kablovske. I sirije. I palestine. I onog krasnog banjaluckog mladica. I zbog mene. I zbog knjige. Ah nadrobila sam se nesputano i slobodno kako samo u kukavicjem gnijezdu moze da se drobi bez posljedica. Sve ide u racun dijagnoze.

Imati mica mace nije uvijek samo ljubav i mazenje i dzidji midjanje i srce crveno srce plavo srce zuto. O ne. Svaki dan je i briga i ciscenje posuda sa pijeskom vise puta na dan i gugutanje kad primjetim da su se uplasile nasih svadja i trcanje veterinaru kad se neka povrijedi ili razboli i placanje veterinara i skupa hrana i jeftina hrana ( koju maestralno izbjegavaju) i dlake dlake dlake i zabava i briga i tuga i briga da ne padnu sa balkona i skupljanje povracetine i sracke i lijekovi i kupanje i izgrebanost( kaze lik za tetovaze da sam miran pacijent. Imam puno macaka velim mu . Osmijeh). Imati toliko ljubimaca a ne biti bogatun koji moze da plati sve sta im treba je suludo. Dakle ja sam suluda. Sto i nije neka novost. Nisam suluda nago sam brate luda. Tacka.

Valjalo bi se istusirati. Al nema tople vode. Zasto? Pa stedimo struju. Nemojte da me pitate koliko puta sedmicno se tusiram. Male tajne velikih majstora kuhinje. Kad zasmrdim vadim se na lose dezodoranse i nevjerovatne sparine ove godine. Ionako se svaki dan okupam. Besplatno. U znoju tijela svog.Kesu za smece sam bacila ali se dio prosuo na mene ,voljenu i obozavanu macju crasy cat lady i sad sjedim i cekam da se voda u bojleru ugrije. Tresnje sam kupila. Cak sam u ponoc i pitu napravila. Sjedim i cekam da pocne repriza reprizine reprize o dinosaurusima i jedem pitu. Smrdim na pissalinu . Nije mi prvi put. Al danas je los dan da budem zapissana. Ne valja vam posao vicem mackama! Danas jedete samo mrvice. Ko je gladan. Ko nije nek jede mahune! Nezahvalnice jedne grrrr!@#$/^^&&&***. U pizdu! U pizdu! U pizdu!

Macke zasiljile usi unazad. Kontaju ne valja. Vrag nosi Pravdu. Mirela pukla. Ajmo mi se pravit da je ne cujemo. Skraceno. Boli ih kurac.

Poznajete li nekog ko bi mi mogao unijeti ormar sa smeca na prvi sprat? Morala bi biti dvojica. Ormar je ok samo ima puno buba uholazza u njemu. Ocisticu ih pogledom. Mozda udje i koja zmija. Mogu platiti samo cenera. Inbox.

Hakerska posla

Poruka ovijem nepoznatim pociniocima koji se svim silama trude da mi ometaju pristup internetu i hakiraju profil i postavljaju kompromitirajuce fotografije mene i Putina, pa mene moga psa i Donalda patka…a sve u vezi sa mojom malom a od srca podrskom radu i postojanju grupe Pravda za Davida , porucujem:

Stvarno ste pukli

Ono bas ste pukli ko lubenica usred avgusta

Sta ste se dohvatili kog vraga mene mrvice u moru nezadovoljnih razjarenih tuznih i bijesnih?

Pa ja nisam u dva mjeseca ni jednom otisla na okupljanje na trgu! I vama se zbog toga necu pravdati. Mozda Davidovom ocu , jednom, uzivo.

Sto ne znaci ama bas nista. Ja sam samo kapljica. I to bagava stara kapljica. Svakoga dana prodjem Davidovim trgom i stanem malo pored njega , tamo, na suncu. I malo cutim.

Nisam vam ja majkumu glupu, neprijatelj. Ni opasnost. Mene rodjeni sin jednom recenicom moze zgnjeciti.

Ali zelim da se uvede u zapisnik da sam svim srcem uz Grupu. I ne samo to. Nego sam svim srcem na strani onih kojima je voda dosla do grla. Mozda i kanalizacija. I koji nemaju drugog izlaza osim da PUSTE VODU DA GOVNA ODU. Mislim pritom na cijeli region. Hrvatsku i Srbiju. RS i Federaciju BiH. Crnu Goru.

Kad ce se to desiti ne znam. Nisu mi apdejtovane spijunske poruke. Jer mi je hakovan profil. Tako da stvarno ne znam. Ali znam iz obicnog zivota da kad se wc solja napuni valja povuc vodu. Ako je i septicka jama prepunjena i smrdi do Sri Lanke onda i nju valja produvati. Bice. Jednom. Cekam i podrzavam. Eto. Sad ste mirni. Mozete slobodno da po mom profilu kaccite pornografske sadrzaje i turbo folk stihove. Moja raja odmah zna da to nisam ja.

A ako ste bas navalili da mi zakomplicirate fb racun dovoljno je da mi promijenite lozinku. Ionako sam je zaboravila.

Smrt fasizmu sloboda narodu.

Bez naslova

Prije tacno dvadeset sedam godina sam postala invalid. Nesto sto mi je spasilo zivot pokazalo se zapravo kao vrlo neprakticno i takve se operacije vise ne rade jer ostavljaju trajne invalide iza sebe.

Davno je bilo i vise o tome najcesce  ne razmisljam. Osim ponekad kad su neke godisnjice ili kad me uhvate u laganju. Nekad sam primorana da lazzem  jer me je stid svega sto ja ne mogu – nikako, ili ne mogu sama ,bez tudje pomoci . Koju nemam.

Nisam spavala nocas. Razmisljala sam o tome kakav bi moj zivot bio da sam imala podrsku. Stvarnu ,pravu,konkretnu i efikasnu podrsku od nekoga. Razmisljala sam o tome kako mi niko nikad ali zaista nikad niko – nije rekao: drago mi je Mirela sto si nam se vratila. Drago mi je sto nisi odapela. Bas sam sretan -sretna sto si ziva. Racunaj na mene, ako nekako mogu da ti pomogmem , tu sam.

Imala sam samo dvadeset devet godina. Jednog bivseg muza , malenu kcerkicu i deset godina bolesnickog stazza. Plus pet godina radnog staza. Sav novac koji sam zaradila potrosen je na doktore , sestre, alternativnu medicinu i poneki manijaccki poklon za Saru. Kupila sam joj u dutyfreeshopu u motelu Internacional(kojeg li nakaradnog imena) po nekoj super jeftinoj cijeni pribor za pravljenje hot dogova sve sa posudom za kuhanje na pari i ssiljcima od titanijuma za bozmiprosti nabadanje kifli na iste. Sebi sam kupila sat. 30 dojcemaraka za modro nebo sa kumovom slamom od srebrnih tackica i zvjezdica velikim i malim medvjedom i ostalim sazvijezdjima po kojima je tiktakalo moje vrijeme.

Nocas dok je krozz prozor do mene u mraku dopirao miris lipe, sjedila sam na krevetu okruzena mojim macama i prevrtala po sjecanjima , prekopavala sam uspomene , poput manijaka koji je izgubio u pijesku neku dragocjenost. Pa – sto vise kopa sve veca hrpa sjecanja raste mu iza ledja. Do jutra sam nabacala na ledja citavo brdo sjecanja. Ne . Niko. I sve ove godine sam sama sebi zabranjivala da o tome mislim. Sad me uhvatilo potpuno nespremnu, iza ugla pedeset seste. Nije neka godina. Ni obljetnica. Niki kurac. Onako bezveze. Iznebuha.

Ne. Niko. Sve ove godine niko mi nije rekao- drago mi je Mirela sto si ostala ziva. Zato sto te volim. Ili zato sto te trebam. Ili zato sto sijes najludje haljine na svijetu. Ili zato sto volim piti kafu s tobom. Ili zato sto znas da slusas. I …sta ja znam….nesto. Ne. Nikad. Niko. Ni mama ni tata. Oni su oduvijek samo bili pasivni posmatraci mojeg zivota. Cak ni to. Najcesce su bili samo finansijeri mojih obroka i lijekova kao da je to jedino sto covjeka drzi na zivotu. A kiseonik? A umjetnost? A rad? A nada? Ne znam ni da li su ikad razmisljali o tome sta njihovu jedinicu drzi na zivotu. Ako jesu, bilo bi lijepo da su mi to koji put  kazali. Ali ne vjerujem da su, ni zajedno ,ni pojedinacno mislili toliko duboko o meni.  O tome sta meni zapravo zaista treba. Vjerovatno nisu mislili niti o svom vlastitom zivotu.  Nije do njih. Ali-mogla bih slobodno reci da me nikad zapravo nisu ni poznavali.

Ne. Nikad niko. Punih dvadeset sedam godina. Drago mi je sto postojis Mirela. Volim da si tu negdje. Blizu. Bila bi stvarno steta da si krepala tako mlada.

Dragi fejsbucce dnevnicce

Zapisujem-  dana ne znam kojeg ,maja mjeseca ,da sam odlucila da postanem Jack Nicholson. I to ne bilo koji nego onaj u Letu iznad kukavicjeg gnijezda. Nema mi druge. Stoga ovaj status nije za one koji me sazaljevaju jer im to necu dozvoliti. Sazaljevanje sam ostavila samo za samu sebe. I to kad bas ne moze drugacije. Nije ni za one koji misle da sam previse opora i gorka. Jer nisam. Samo tako izgledam.Ni za one koji misle da se u zivotu dobije samo ono ssto se zasluzi i da ako radis dobro dobro ti se vraca i blablatructruc. Moja casa je uvijek puna. Ne do pola nego do vrha. Uglavnom govana. E sad kako ja od tih govana uspijevam – ponekad naravno- da napravim burek od tresanja to vam ne mogu kazati. To je alhemicarska tajna. I nije za svakoga. Cime smo dosli kruznim tokom oko Bulevara revolucije opet do onog sranja o tome da vam zivot ili bog kako hocete daje tacno onoliko koliko mozete da podnesete.

E kurca. Kako bi sve bilo jednostavno da je tako. Niko se ne bi ni zbog cega raspadao od briga straha i uzasa jer je dobio taman. Izdrzace se nekako. Samo da se ne puca. A tamo gdje se puca samo nek je ziva glava. A tamo gdje je ziva glava  samo da nekako dobacimo do desetog…samo ovo samo ono…

Elem jutros ,dok ptice cvrkucu na sav glas i lete oko mog kukavicjeg gnijezda, ja sam u smradu kupatila . Pokusavam popraviti rasklimanu wc solju. Svaki put kad neko povuce vodu ispod solje se razlijeva lokva za koju sam danima optuzivala jadne macke, posebno malenu Suncicu jer je ona u tjeranju pa sam joj drobila misleci da je ona zapiskila kupatilo. Ali ispostavilo se metodom logickog razmisljanja i prakticnog dokazivanja da se Wc rasklimao. Osim sto nemam odgovarajuci alat nemam ni majstora niti imam nacin da problem rijesim sem  da novinama kupim poplavu i zalijevam sircetom potom brisem i tako svakog petka ispocetka.

Sav stan  smrdi na kanalizaciju.

Pita od tresanja?

O jea. Evo je sad ce. Razmisljam o tome kako je moj zivot samo ratovanje. Simultano . Kao ono kad genije saha ide od stola do stola i igra dvadeset partija odjednom sa obicnim smrtnicima. Tako i ja. Uopste ne znam kako sam se u sve to uplela ali bitka za bitkom za bitkom za bitkom . Pa dokle vise majku mu ludaccku jebem?

Dok se drugi lijepo  slikaju po destinacijama ,ja nekad ne stignem ni do vrata , userem se masala i dan provedem sa pobrkanom materom i mackama pokusavajuci da s nekim komuniciram . Makar. Ali kurca. Mama ne cuje dobro. Ja ne umijem da govorim glasno. Osim kad sam primorana. A i kad me cuje pitanje je da li je skontala.Od svega me redovno hvata bol u pleksusu. I tako. Dok vi setate po bijelom svijetu po dvorcima plazama karibima i slicno ,Ja objasnjavam materi kako se piski. Zasto se piskit treba. Da li smije da se piski u razvaljenu solju. Sta je sa wc-om. Ko ce popravit. Kad se doruckuje. Kad se ruca. Zasto se vecera. Kad je penzija. A kako cu je dignut kad nemam licnu kartu. Piskit se mora. Ne u kadu nego u wc. I jesti se mora. A sad sta cemo jesti to vise ni ja ne znam. Znam da necemo jesti jagode. Ni hercegovacke ni slatinske ni icije. A tako bi ih rado uslikala. Anfas i iz profila i tlocrt i bokocrt i odozdo.

I onda me jos i macke zajebavaju. Konzerve jeftine samo pomirisu. Navikle gospojice na bolju robu. Koji mi je kurac uopste bio da ih spasavam? Sta sam mislila? Da cu moci da ih hranim kupujem sve sto im treba i jos igracke i vakcine i ….kako sam bila toliko idiot da uopste nisam razmisljala o tome sta ce biti sa mnom kad me mama vise ne bude hranila? Po kojem sam jebenom principu mislila da imam pravo naslijediti dio njene penzije?

Onda pokupim pastetu od ribe iz italije i odnesem mladim dvjema mamama macama na trznici . One i mali macici sve polizu uslast. Onda se rasplacem od srece. Bebe i mame me uvijek rasplacu.

Onda mami moram ponovo objasniti kako se piski. I zasto je vazno da se piski. I zasto ne mozemo da si priustimo da se neko od nas upiski u gace. Ni ukaki u gace . Ni ista u gace jer sam ostala bez deterdzenta. I omeksivaca. Kojeg sam halapljivo odabrala ( ocean fresh – tihi, atlantski, daj sta das) pa kud puko da puklo. Ovaj put cu staviti omeksivac i ves ce mi mirisati na more. Super. I onda mi je ocean fresh ispao iz ruke i prosulo se vise od pola jer sam smotana i rastresena. Ostalo je dovoljno za nekoliko pranja. Sad sav Moj market na Rebrovcu mirise na moje more.

Ah da-opet- zasto je vazno da se redovno piski. I da se jede. Makar ono sta ima. Jack jack sta bi on uradio u ovoj situaciji? Jucer sam pukla rano-vec  do podneva i stvarno sam mislila – eto i ja cu evo sad evo ovog momenta , osjecam kako dolazi,  poluditi i onda ce mi sve biti ravno do mora. Napokon. Ocean fresh. Eto tako sam odlucila da postanem Jack Nicholson iz Leta iznad kukavicjeg gnijezda.

Da prihvatim. Da pustim . Da bude sta bude. Da im se pridruzim. Pita od tresanja. Evo je sacce. Samo sto nije.

I onda se sjetim  da moram iskopirati rukopis knjige u nekoliko primjeraka i ludilo privremeno obustavljam. Izadjem setat. Pokisnem. Lipe ej lipe su procvjetale! Mirisu. I pune su pcelica. Zivjele pcele!

Kod kuce. Macke me ignorisu. Skontale su da nisam bas pri sebi. Mama mirela je prestala pjevati. Ne valja. Smeta nasljedniku kojemu je potrebna sva koncentracija da se izbori sa Njegosem u cilju jelte popravljanja tekuceg keca iz srpskog jelte jezika.

Da li uopste treba dozvoliti kretenima poput mene objavljivanje knjige kad ne znam napraviti novinsku karticu teksta od  dvajestesest redova  na laptopu? Retoricko pitanje.

Nazad mami. Kojji je ono racun na stolu? Koliko smo duzni? Imamo li negdje hljeba mirela? Ima. Ispod mog jastuka. Ja ga sakrila da ga sin ne ukrade. Fuj. Da sam ja paradajz moj bi bio cijeli spajz. Al je krasno biti lud. Ne pokusavajte to sami kod kuce. To smiju samo profesionalci.

A sad ako ste ovo sranje citali dovde fino se vratite svojim destinacijama i zahvalite bogu ako ste religiozni a sudbini ako niste sto vam Je poklonila zivot kakav imate jer vjerujte mi na rijec nista od toga nije vasa zasluga. Amen.

Ps

Mak mi je neki dan dozvolio da ga zagrlim . Toliko sam suza isplakala za tragicno ubijenim Davidom Dragicevicem da sam svaki bozji dan provjeravala da li mi se sin vratio uvece kuci gledala ga kako spava i da li dise. Kao kad je bio beba. I neprestano sam ga gnjavila da dodje da se zagrlimo. Da se poljubimo. Da se druzimo kao nekad. Dva puna mjeseca mi je trebalo. Dobila sam jedan zagrljaj. Mama sretna. Od neceg se mora poceti. Mama voli.

Pps

Ako neko zeli da udomi sirote macice koji zive ispod tezgi na trznici ,odmah pored ceste i parkiralista- javite mi se.

Brzotrccece tresnje iliti fastfood cherries

Moja verzija fast fooda : svakog proljeca mi pobjegnu tresnje a nekad i jagode i to tako brzo da ih ni ne stignem kupiti. Dok ja uganjam penziju i to sve fast trceci , ono vec sezona visanja i kiselih kajsija ubranih dok su jos zelom zelene a onda obojenih temperama ili beta karotinom kojeg u zelenim kajsijama nema ni u tragovima.
Jeblo vas voce. Zdravo voce je samo ono koje je na suncu uzrelo i ostalo je hemija . Kao ljubav. Izmedju sunca i vocnog secera zvanog fruktoza.
Elem
Ledo zamrznute namirnice zakon za sve neispravne domacice i nedojebane stare zenturace. Nekadasnje feministice.
Ole!
Upravo mi je u kasicu uletjela guzvica macje poddlake-sezona joj je – i u kasiku pa u moja usta. Da ne moram cistiti povracetinu sve sam progutala.
Rentabilno. Ima vlakana. A i zobene pahuljice bez dodataka i bez jagoda imaju okus piljevine.