Udri jacce , manijace

Dragi moji ljudovi

Za one koji prate moju pricu.
Imam osjecaj da sam pogresno shvacena .
Povodom mojih objava o ruznoj stvarnosti u kojoj zivim. Recimo da ipak imam potrebu da se opravdam. Ili makar objasnim.
Prvo a ne najvaznije je da naravno ako vam sve to ide na zivce samo preskocite ne pratite ili blokirate.
Drugo a ne najvaznije je da to radim jer ne mogu da se otmem mojoj prirodi kojoj je urodjena strast za stvaranje dokumenata. Dokumentaraca zapravo . Skiciranje stvarnosti kroz prizmu umjetnickog izraza zvanog dokumentarac. Pritom ne mislim na filmove za koje niti nemam odgovarajuci pribor za rad, nego na slikanje crtkanje svrljanje pisanje i fotkanje svega sto ima veze sa tom temom.
Daleko od toga da se usudjujem ni na koji nacin porediti sa Fridom K ali drzim se intuitivno njezine izjave da ona ne slika svoje snove nego svoju stvarnost. Pa povlacim malu tanku paralelu – ni ja ne pisem o svojim snovima. Nego o svojoj stvarnosti bez obzira na to koliko vam ona izgledala uvrnuta ili nevjerovatna ili bezoccno ogoljena.
Trece a najvaznije je da je ovaj fejsbuk profil ( plus jos nekoliko profila od povjerenja i dva tri lazna) jedino mjesto na kojem mogu pohraniti neke podatke a da ne budu unisteni. Cak i ako se ovaj profil hakira sto znam da mogu bez vecih komplikacija da uccine oni koji mi rade i zele zlo , ipak na netu postoji trag ovih objava i to mi je vazno. Kako moj nasilni sin ima obicaj da mi razbija sve materijalne stvari koje su mi vazne – poput laptopa telefona grijalice i slicno….ovako su mi ti podaci na sigurnom dok ih ne spremim na bolje mjesto.
Naravno postoji i ona dimenzija u svemu tome koju bih nazvala – de, udri jacce manijacce! I ona je dio moje prirode . I ja preuzimam svu odgovornost za posljedice.
Evo recimo jutros razmisljam dok mi napad panike oduzima zrak… moje je dete dodalo sasvim novu dimenziju izrazu reketirati…u namjeri da zastiti kobajagi moju mater od zlostavljacca to jest mene, prije dva mjeseca je odveo i naveo onako smuccenu i bez ikakve sposobnosti razmisljanja o svojim postupcima, da potpise punomoc kojom on moze da dize cijelu materinu penziju. Sve u glavnoj banci kao fini dobri unuk. I sad fino digne lovu i uzme koliko mu treba a nama ostavi za nekoliko dana cisto da ne krepamo. Zato sam imala onoliko dug za struju . Zato me iz banke zivkaju za kredit. Vjerovatno slijedi i tuzba. Zato dolazi tuzba i za smartfon koji mu je baka potpisala i kupila na istu foru prije dvije godine.Naravno cijelu prevaru je osigurao tako sto je sakrio ili unistio maminu licnu kartu pa se ta punomoc nikako ne moze ponistiti. To su mi rekli jucer u banci. A proces vadjenja nove licne je zakomplicirala cinjenica da materinog rodnog lista nema ni u jednom opstinskom racunaru sa podatcima o stanovnistvu. Da taj neciji propust u evidenciji moramo ganjat rodni list iz mjestasca Stracin opstina Kumanovo Makedonija. Ili otic direktno. Zapravo niko nema ideju sta da radimo.
Da se razumijemo – ne pisem ovo da bih zicala novac od vas…njega namjeravam zicat za knjige…vec ste mi toliko vas puno pomogli…a ja sam hercegovackih gena i dovoljna mi je casa vode i kora hljeba da zivim na golom kamenu danima…
Dakle reketiranje a la mak…ovog je mjeseca uzeo 250 km mrtav ladan i to na dva razlicita racuna da ja ne mogu da im udjem u trag i za nagradu baku odveo na kolacce. Skupi kolaci. Cak se drznuo da i meni donese sampitu koju mrzim i kad sam je zafrljacila u zid jos je ustvrdio kako samo mogu da budem tako nezahvalna.
Zatim od mog oca koji zivi sam a jedno je vrijeme pokusao da zivi sa makom…tri mjeseca….uzima svakog mjeseca stotinu maraka samo na racun toga jer ga se tata boji a pristao je da mu daje novac pod uslovom da se odseli od njega. A on glumi zastitara i njemu. Obilazi ga uvecce . Za razliku od mene koja to ne mogu i za sta me naravno optuzuje. I to pod naslovom – zlostavljanje.
Kada bi mogao optuzio bi me za to sto ne znaci da nece jer ima dobrog savjetnika- svog oca mog bivseg muza koji ima milion prijatelja pravnika muljatora i savjetnika na dobrim pozicijama sa kojih moze da me gadja kako god hoce.
Kada mi je sin krao novac iz torbe a ja nisam htjela da povjerujem da to radi – tata mi se povjerio da kad je mak kod njega on u wc nosi sa sobom novcanik jer mu nista ne vjeruje. Ali u njegovom prisustvu je manji od makova zrna. Tata se boji svog pritiska i bolesti a na zalost i najvise svog jedinog unuka.
Eto. Ako to nije reketiranje ja ne znam sta je.
Zasad toliko. Ne kukam
Ne jadikujem. Kada to radim radim to uzivo i to pred samo nekoliko osoba kojima vjerujem.
Dokumentujem.
Namjeravam napraviti neki album pod imenom bas DOKUMENTI u kojem cu sacuvati neke snimke i fotke relevantne za ovu moju pricu. Ako vam je tesko ako vam smeta samo preskocite. Na mom profilu na instagramu ima maca kuca i cvijeca. Za svakog ponesto.
Ljubav ljudi. Ali ne po svaku cijenu.

Advertisements

5.4.2018.

Znala sam tacno sta ce se desiti. Sve ce se ponoviti. Opet. Ja opet necu   poslusati samu sebe. Iako znam da grijesim. Sve se ponovilo. Promijenila sam sazvijezdje mojeg postojanja. Iz tvrdoglavog i upornog jarca preskocila sam varljivi zenskasti mjesec i dosla medju skorpije. Tu cu da sjedim do kraja vremena.

Nemam nikakvo opravdanje za otrov kojim samu sebe hranim. Radim to jedino zato sto  tvrdoglavo  odbijam da prihvatim cinjenicu da Veliko Beskrajno  Zlo postoji svuda uokolo . I dise. Gleda . Prezrivo nam se kezi.

 

“U srcu svake zene obitava neukrotiva snaga , ispunjena instinktima dobra, strastvenom kreativnoscu i bezvremenim znanjem. Ona je Divlja Zena , otjelovljenje zenske instinktivne prirode. Ali ona je i ugrozena vrsta. ”

Clarissa Pinkola Estes, Women Who Run With The Wolves

Ima dana kada samo ustane i sjedi. Sklopi ruke u krilu i miruje. Mogla bi u tom polozaju da provede cijeli dan. Neko bi rekao da to nije strasno. Neka miruje. Ali meni je nesto najuzasnije sto sam dozivjela u zivotu. Budna je ne spava. Da li ipak nesto sanja? Da li uopste nesto misli?

Kad je pogledam tako umrtvljenu tako praznu u meni se probude najstrasnija cudovista iz djecijih snova. Mama nije sveznalica. Moja mama nije najjaca na svijetu. Moju mamu je pojeo mrak.

Cijeli dan tako. I jos jedan . I jos jedan. Koliko smo vec dana prozivjele skupa u toj mocvari?  Mogao bi na tepihu pred njom sa lezi u paramparcad razbijen luster – i lezao je jedan – ili cijelo tek s raznja skinuto pecenje , svejedno bi jednako tupo gledala u oboje. A ako su se ikome oci caklile na sam pomen slasne pecenice sa hrskavom koricom uronjene u masni saft, onda jesu njoj. Nista.Kada bi nas zadesila poplava i zemljores istovremeno. Nista. Kada se on i ja bijesni raspravljamo ona sve jednako sjedi sa rukama u krilu. Nestalo je ono malo zenskog sto je imala u sebi. Postala je neki srednji rod. Bez ceslja i sapuna, bez nove cvjetne haljine, bez sarenih sandala. Gotovo kao biljka koja nikada nije izrasla u zenu. Sa kosom koja se uljepila i rascupala. Zima je bila hladna i neko vrijeme je spavala u trenerci. Sad je samo nastavila da spava u njoj. U njenom svijetu vise ne postoji cistoca ili prljavstina , ne postoji dorucak i rucak , nema dana i noci. Vidim da se muci. Ponekad uhvatim pogled iza naocara koje nicemu ne sluze osim da joj pruze lazni osjecaj sigurnosti jer je odavno mrena zamaglila sve njene poglede; uhvatim je kako me gleda sa nekim stidom u ocima. Kao djevojcica koja zna da je nesto pogrijesila . Taj pogled ne traje vise od minut dva . Onda je ponovo savlada san. Neko sam se vrijeme borila i tjerala je da se probudi da nesto radi da uposli mozak. Cesto se sve to zavrsilo ruzno. Uvredama. Suzama. Tugom.

Mojom tugom. Mojim suzama. Jer ona se vise ne smije. Ne place. Sjedim u razrusenom stanu kao izbjeglica u sjecanju na dom koji je nekad imala, i pokusavam da se sjetim kada sam je vidjela da place. Nista. Ne sjecam se kada sam je vidjela da se smije. Prebirem po starim fotografijama na kojima su sacuvane sekunde izmedju dva trenutka naseg zivota i sjeckam ih u trake. Koje onda pretvaram u kolaze nekih novih stvarnosti. Mozda. Mozda sam ja ta koja na tijelu od rodjenja nosim biljeg divlje vode.

Kolac od jabuka

Gulila sam jabuke polako

To me smiruje

Isjeckala sam ih na listice

Noz je bio tup

Uvijek je tup

Jer on stalno reze neke zice

Nasim najboljim kuhinjskim nozem

Ispekla sam kolac

Sa puno cimeta

Previse cimeta

Rekao je

Popravila sam nabore na zavjesama

Prisila na njih oblake

I neku tesku kisu

Da bolje padaju

Okacila sam ih sama

On je bio zauzet

Nekim vaznim telefonskim razgovorom

Pozdravio me neznanac

Sa druge strane veze

Klatila sam se na merdevinama

Otpozdravila neznancu

Sa druge strane veze

Onda sam ocistila maciju kakicu

I pokupila pseci nered

Protresla sam ponjave preko balkona

Neki veseli prolaznici

Ljutito su se okrenuli

I presjekli me pogledima

Odjednom sam osjetila nemoc

U nogama

Sjela sam

Tako prepolovljena

Razdvojena rastrojena

Samo sam sjedila tamo i plakala znam

Moralo je i to jednom da se desi

Nikoga nije bilo

Niko me nije slusao samo je

Mjesec zmirkao na jedno oko

Kao da je prehladjen

Sati su se suljali

Na vrhovima prstiju

Oko mog kolaca sa jabukama

Zatim sam stavila na i tacku

Pokupila sam psa

Pokupila macku

I portret indijanskog poglavice

Koji sam donijela u miraz

Punu korpu oguljenih kora od jabuka

Istresla sam mu na krevet

Mjesec je legso u lokvu

Sjela sam pored njega na plocnik

Sa mackom zamotanom u sal

Poput tek rodjene bebe

I psom koji iz principa

Ne laje na zvijezde

Sjedili smo tako

Na rubu parkiralista

Ja sam pusila

A mjesec je bio prehladjen

Licili smo na izbjeglice

Koje vise nemaju sta da izgube

Dok gledaju lako im se

Ljubav pretvara u rat

Sjedili smo tako

Ja sam pusila

Jer u pjesmama je to

Jos uvijek dozvoljeno

Sve dok nam se guzice

Nisu posteno smrznule

I evo me sad

Pijem kafu

Drobim kolac od jabuka

Po tastaturi

Citam vijesti sa neta

Lakiram nokte u pastelno plavo

Opusteno cavrljam sama sa sobom

Ispod stola

Pas glodje svoju kost

I mlati repom sretan

Sto njega nema u blizini

Oh ne ne!

Njemu se taj neuredni

Gotovo prljavi

Umalo pa veseli prizor

Ni pod razno ni u snu nikako

Ne bi svidio ah

Ne bi mu se svidio

Pissanje niz vjetar

U ovom vasem svijetu

U ovom svijetu

Ljubiccica i magnolija

Automatskih pusaka maslinastih ruksaka

Ljubavnih pjesama

U ovom svijetu u ovom

Vasem svijetu

Piva vina igara i para

Bazena u obliku

Necega dvospratnica raketa

Kolaca ispod sacca

U vasem ovom

Bolnica hotela crkava

Satora izbjeglica punica

U svijetu ovom

Plesnih tecajeva joga casova

Izbora za mis kvizova

U svijetu akrilnih boja satova koji se vracaju unazad

Vremena koje ne zna kome pripada

Pivskih flasa s okusom polomljenog stakla

Kafe koja mirise na nepravdu

U ovom vasem svijetu

Ratova i svatova

Mater vam jebem

Ni grumen blata nije

Meni namjenjen

Da se na njemu niccija rodim

Ispiranje stihova

Savijam ledja

Pa ih ispravljam

Nasred ulice

Kao da perem vess na ruke

Svo to neshvacanje

Me boli i to

Samo na jednom mjestu

U prikljestenom prsljenu

Na sredini ledja

Nebo se prosulo ko klikeri staklenci

Poslije cu ja morati

Da ih sakupljam

I vracam na mjesto

Kisa klopara i klepece

Narocito ove subote popodne

Vrlo brbljava i naporna

A meni se cuti

Dva metra iza mene

Zveckaju narukvice

Djevojke koja se ukrasavala

Cijeli dan za nekog

Sasvim bezbojnog

Bas me zanima

Sta o meni misle

Vrapci koji me gledaju

Kako prolazim pored

Svjetlucavih sitnica

Kako se savijam

I ispravljam

Nasred ulice

Kao da perem prljavi vess

Na ruke sageta

Ove subote popodne

Ponad klizavih stihova o

Jednoj obicnoj zeni

Koja pise obicne pjesme

A svo to nerazumijevanje

Mater mu jebem i dalje jednako

Boli

 

 

 

 

 

 

Ajd sretno kad ste vec navalili

Da i ja malo zadrobim povodom tekuceg praznika. Mora da vam je na vrh glave buketa sa cvijecem sa cestitkama na fb ili borbenih poklica popracenih fotkama zena koje su zeljele bolje drustvo i bilateralnih i trilateralnih dogovora sta se moze uciniti da u nasem drustvu svane napokon socijalna radna i kulturoloska ravnopravnost medju spolovima. Meni jest na vrh glave. Ili kurca. Ali ne tuzim se. Sreca pa imam net samo na telefonu i kad me nervira lijepo ga posaljem u neku stvar po zelji i inspiraciji i okrenem ovo blijedo svjetlo na nos u tamu kauca. Dovidjenja. Ne cujem te ne vidim te. Ja jos uvijek zivim u vremenu kada je prijatelj bio onaj kojemu je stalo do tebe i koji ce naci nacina da se sa tobom cuje i pita za zdravlje a ne onaj na kojega ces nabasati skrolajuci niz iritantno bjelilo ekrana na telefonu kojemu jos nisam uspjela namjestiti podesavanja. Jer mi se ne da. Srecom ja jos uvijek imam takvih starinskih prijatelja i ne bih ih mijenjala za stotine tisuca ovih slucajno telefonskih.

Ah da. Osmi mart. Kisa lije. Sklona sam veeelikim digresijama kad mi se ukljuci zuti meteoalarm . Dan zena iz moje perspektive. Prestara sam pa mi je postalo svejedno. Osim ako niste che guevara u jednom momentu pocnete razmisljati o svom kratkom vremenu na svijetu i o tome sta mozete i zelite da si priustite prije nego krepate. Tako da mi se cini da se ovaj praznik uopste ne odnosi na mene.

A nekako nikad nisam ni postala zena majka kraljica domacica sefica metalska radnica ljepotica suprugica. Nista. Ja sam  jos djevojcica. Najbolja u razredu medju curama i deckima ravnopravno. Pazi ovo – bila sam mala provincijalka u zagrebu na semestru iz kajkavskog dijalekta i najbolje sam znala njegovu gramatiku -bolje od rodjenih kajkavaca. Medjutim ostala sam vjecni student sa malom sobicom koja nikad nije postala dom i nesto sice u dzepu za telefon i kiflu. I znate  sta iz perspektive studenta od  56 godina sasvim mi je svejedno. Boli me kurac hoce li se nafrakane izoperisane pretjerano opsesivno nadrkane na vanjstinu mlade seficece izboriti za bolji svijet za ravnopravne place i uslove rada i za podijeljene poslove u domacinstvu i odgoju djece. Svejedno mi je. Nek se bore. Ja sam se borila. Imala sam ideje i drzala sam se njih cak i kad sam umirala. Izborila sam se tako jednokrstno za svoju privatnu ravnopravnost sa muskima u mom zivotu. Jednostavno je nikad im nisam dala da predju granicu. Jednako sam nezaposlena kao oni. Jednako nemam ljudska prava u ovoj drzavi kao oni. Jednako nemam zdravstveno. Ne racunam ono kad ovom malom broju doktorcica koje jos nisu otisle odavde dodjes a one te s vrata pitaju sta sad hoces? Jednako sam gladna. Jednako nam je kad nam iskljuce struju. Jednako se bakcemo sa sudskim pozivima i molbama i zalbama te prigovorima koje nam sastavlja mlada zaposlenica u sluzbi besplatne pravne pomoci sa najtvrdjim istocnohercegovackim naglaskom koji ste ikad culi. Ravnopravno sam usamljena i nevoljena. Ravnopravno nemam auto novca za kafe po vjecno punim kaficima. Ravnopravno trazim izdavace koji ce pogledati moje tekstove iako nisam mlada i lijepa. I ne zasluzujem cak ni drkajuci sms. Ravnopravno zicam cigarete . Ravnopravno ne cistim kucu redovno ne obazirem se na sina koji neprestano kritikuje moju neurednost. Ravnopravno neredovno kuham i jos neredovnije perem sudove. Eto. Ja sam se izborila. Stara sam i obespravljena jednako kao i muski mojih godina u ovoj poluzemlji poluzivih  poluvrijednih ljudi.

A sad nova tema. Zenska sa naglaskom na muske. Grudnjak. Evo zgodan dan da se malo propitamo o grudnjacima. Ja ih mrzim. Ne zato sto mi fali slobode. Jer kad nemas nista nista ne mozes ni da izgubis. Sa slobodom je isto. Ako je nemas ne mozes ni da je izgubis. Sloboda onda sama postaje svoja karikatura. Ne podnosim grudnjake. Ne znam uopste kako se zene majke i kraljice nose sa tim osjecajem sapetosti u formu pozeljnu po nekakvim fizickim normama a znamo kako su fizicke norme dimenzije centimetri i oblici relativna i vrlo neravnopravna tema. Molim vas lijepo. Oslobodite zene nosenja grudnjaka. Osim buduce majke i dojilje.

Na musku srecu i zadovoljstvo. Ali- pritom mislim na sve zene lijepe ruzne debele mrsave zgodne ljepuskaste i negledljive. Dajte im da disu ljudi. Proizvodjaci grudnjaka nemaju blage veze kako mrzimo sebe kad ne mozemo da se uguramo u oblik koji su omedjili zicama i zamislili za nas. Ja necu da mrzim sebe zbog toga. Ja sam sretna samo kad sa sebe frcnem kroz rukave tu spravu cim udjem u kucu. Eto. To je jedna stvar u kojoj nisam izborila svoju slobodu. Sramota me hodati okolo nezauzdana. Jer nisam mlada . I dojila sam dvoje djece i imala tri upale dojki i ludu ginekologinju koja mi je hormonima prekinula lucenje mlijeka zbog cega sam se nakon pola godine napokon naspavala ali …posljedice su ostale. U gravitacijskom smislu.

Dobro dakle da ne duljim… sretan vam jebeni karanfil dan  praznik. Ne zaboravite reci hvala. I takodje.