Jam for jamming

ili

Dzem zvani nostalgija

Dobila sam jucer na poklon dvije velike tegle najboljeg dzema na svijetu. Da ne cjepidlacim , u istoj je kategoriji sa pekmezom od smokava na  mojoj rang listi.

Zasto se zove “nostalgija” ? Pa odgovor je banalan i dosadan  jer vec cijeli internet zna kako sam tuzna jer mi ne daju da odem u svoju Bastu sljezove boje na odmor od zivota sa mojom , maminom bolescu, i borbe za puko prezivljavanje iz dana u dan. I mojeg jadnog i cemernog nastojanja da u tom vrtlogu bijesa , tuge, bespomocnosti, ocaja, zavrsim ne jednu nego dvije cudne knjige koje bi ponegdje trebale biti pune nade. A ne daju mi jer selo tako kaze. A selo tako kaze jer sam prljava. A prljava sam jer zivim sa psom. Koji je najdivnije i najiskrenije radosno bice koje ja poznajem . I koji voli ne samo mene i mamu do bola , nego isto tako voli i one koji je ne vole i jednako im se raduje.

Taj dzem zvani nostalgija mogao bi se zvati i na primjer,sekularni dzem. Ili antifasisticki dzem. Ili psihosomatski pekmez- pravi se od samo jednog jedincatog sastojka: krusaka popadalih u travu u Basti sljezove boje. Moze i u basti neke druge boje, ali ne garantujem autenticnost dozivljaja na nepcu. Potrebna je izvjesna kolicina emotivne involviranosti.

Kruske viljemovke se samelju u kasu, potom se sami gusti sok procijedi i u velikoj serpi prokuha bez ikakvih dodataka. Ni mrva secera ni kap konzervansa.

Sve je gotovo za pola sata, zavisno od kolicine. Rezultat- gusti, ljepljivi, mirisni med sa okusom kruske. Plus – tanki trag nostalgije prozete suzama svetog Lovre. Zasto bas njega?  Iz inata.

C

Cipele – predanost koraccanju. Biti znaci hodati. Biti covjek znacci hodati uspravljen. Odanost prema cipelama koje je pregazilo vrijeme. Slabost u koljenima.Jebiga, zensko sam.

Cipelariti – ili shutati nogama. Znaci isto ali postoji razlika. Shutiraju se uglavnom razne vrste lopti. A cipelare se ljudi ili zivotinje. Jeziva asocijacija koju ni vrijeme ni razni opijati ne mogu obrisati. Cipelarenje mrtve zene na ulici u Bijeljini za vrijeme rata.  Fotografisanje .Nagon na povracanje. Opet ta slabost u koljenima. Dozivotna posttraumatsko stresna poremecenost.

Cista Provo – jedno malo mjesto iz kojeg ravna uzarena fatamorganiccna   cesta izbija direktno na jadransku magistralu. Tu pazarim smokve i maslinovo ulje i kad dolazim i kad odlazim.  Tu se preobrazavam. U kafani sa drvenim stolicama  bez jastucica koje ostavljaju bolan prugasti trag na  nogama i dupetu pijem najbolju tursku kafu na obali, protezem noge i ruke, odlazim u klozet,ispiskim se i na izlasku pogledam u krnjavo ogledalo. To vise nisam ja nego neka mirna pitoma zenica. Zabezeknuta preobrazbom uvijek zaboravim oprati ruke.

Cigla – sjediti na ciglama poredanim uokolo , piti mlako pivo na zvizganu ,oznojeni i umorni kao gradjevinski radnici. Dati zivotu smisao.

Ciglrot – vrlo popularna boja sezdesetih godina u vrijeme crno bijelih televizora i Milke Babovic. Ciglrot dolccevite napravljene od dvjestopostotne sintetike koje su tada bile u modi . Na putovanjima u Rusiju prodavale su se kao halva. Zvakace gume i najlon carape  Polizela iz Jugoslavije. Jadni mali Rusi mislila sam. Bas mi ih je nesto  bilo zao. Ali ne lezi vraze. Evo nas u nusproizvodu upropastene tranzicije . Vratite mi moje dolcevite!

Cice – ah te zlijezde koje vise, koje se cijede protiv nase volje ,koje sluze za gledanje , za smetanje ako trcite ili vjezbate , za hranjenje  ili igranje. Vikanje muskih strucnjaka za dojenje,muzzenje i mastektomije na novopecene mame.Probadanja na mjestu ranijih povreda. Ti fetishizirani objekti obozavanja ali samo ako su drustveno diktiranog i prihvatljivog oblika. Ako nisu onda nista. Dovesti u vezu fashizam  i ponizavajucu standardizaciju oblika tijela  ljudskih sisara zenskog roda. Evo. Dovodim.

Crna – boja sa kojom volim da se smijem i druzim. Moja zona komfora ,sigurnosti i pripadanja. Nikad niko nije vidio toliko sarenila u crnoj boji kao ja. I nece.

Cilj – imaginarna tacka u beskonacnom nizu dvodimenzionalnih tacaka na liniji zivota.  Plus nasumicno bauljanje izazvano spoznajom o postojanju jos mnogo neotkrivenih dimenzija. Najbolji ciljevi su oni koji se uopste ne vide. Cilj  to postignuce za koje nije potrebno niti jedno sredstvo da bi ga opravdalo.

Cijena – kada je rijecc o pravdi ne pitam za cijenu. A sve ostalo je ionako besplatno.

Moj djeda feminista

1938.godina.

Stracin ,opstina Kumanovo,Makedonija,Kraljevina Jugoslavija.

Moja baka Bosiljka Ruzic,moj djed Risto Ruzic i moja mama Olivera.

Djed je bio  adminostrativni sluzbenik takozvani ccata u Zandarmeriji kraljevine. Zivjeli su skromno i Cesto su se selili za poslom. Tako se moja mama rodila u Makedoniji. Nisu tamo dugo ostali , jos narednih pola godine jer je djed obolio od malarije i hitno morao napustiti tu oblast.

Kada je baka ostala trudna,prica se da joj je djed rekao ovako: ako mi rodis curicu, ja cu biti najsretniji covjek na svijetu. Narucicu joj najljepsa kolica koja mogu da se kupe u Beogradu.

I talo je bilo. Kada je novembra 1937.moja mama rodjena , iz Stracina poredKumanova u Makedoniji poslata je depesa u centar Zandarmerije u Beogradu da se sluzbeniku Risto Ruzicu nabave i vozom dopreme najsluplja kolica za djecu.

I dosla su , par mjeseci kasnije,crna ,lakirana ,sa velikim tockovima i amortizerima koji su omogucavali lagano ljuljuskanje njegovoj djevojcici. Ljepsa su cak i od mojih kolica kupljenih u NAMI pocetkom ssezdesetih. Kolika je to bila stvar ,vidi se iz cinjenice da su mama i tetka u djetinjdtvu omale so jednu jedincatu kupljenu igracku,obicnu lutku od gume.

Risto je bio presretan. Vozikao je mamu u kolicima i nilad za nikad nije izrazio zelju da dobije muskog nasljednika.

Da se nije uskpro zaratilo i da djeda nije morao stalno da se sakriva od svih vojski koje su nailazile, vjerujem da bi svo svoje slobodno vrijeme provodio sa svojim curicama. Djed je bio feminista i pacifista a da toga uopste nije bio svjestan.

To postovanje koje je osjecao prema svim zenama , pokazivao je bez srama  i kada je dobio mene ,svoju najstariju i usidjujem se kazati,najdrazu unuccicu. Svojim je ponasanjem zauvijek postavio visoke standarde za sve muskarce u mom zivotu. Ni jedan mu nije bio ravan. Mozda je to najjednostavnije objasnjenje zasto sam  i sada sama .  Postovanje i podrska. 

Spremnost da uci sve sto se od jedne zene moze nauciti. A moze mnogo.

B

Biti ili ne biti – kazu da je za zdravlje bolje ovo prvo stanje . Drugo je jos u fazi ispitivanja na dobrovoljcima ili po pozivu. Kvaliteta bivanja je u direktnoj vezi sa sposobnoscu voljenja i nicim drugim.

Balkan – geopoliticka mozgalica za dokone da im se siva masa ne pretvori u salo . Regija naseljena jebo lud zbunjenog populacijom koja drzave nacije i politicke opcije mijenja kao gacce.  A onda prljavi vess pere u direktnim teve prijenosima.

Bosna – rezervna domovina.  Drzava broj  dva  nastala raspadom drzave broj jedan . Najrovitiji dio Balkana . Krasotica ljepotica  koja ne zna bil prdnula ili kahnula . U strahu da ne ostane usrana niti dise niti progovara. A nekad je bila ponosna. I bosa.

Bosa – vidjeti pod Bosna. Patti Smith koja je takodje bosa. I tako bosa ona plesse.

Bol – univerzalni jezik kojim se pisu pjesme ta kronicna nesposobnost laganja. Vjestina jednom naucena ne zaboravlja se nikad . Kao voznja bicikla ili plivanje. Pavlovljev refleks koji je spasio mnoge zivote. Dokaz da smo postali od vukova. Dobro ,malo i od majmuna.

Bolan ne bio – najnjeznija kletva na svijetu porijeklom iz moje zemlje. Znaci matertijebem ali  ipak ne zelim da budes bolestan.

Burek – pravi za hadzije   i ccoravi sa vise krompira za srednju klasu. Raju cekaju mrvice. Mora zadoboljavati tri kriterija od kojih je najmanje vazna nacionalna pripadnost kuhara . Potom dobra rerna sa ujednacenom temperaturom gornje i donje ploce. Mnogo luka. Jos vise bibera.

Bre i badava – badava vam sikiracija.turcizmi posrbljeni u balkonskim ratovima. Vidjeti pod Balkan i balkon.

Boja – ja sam ono sto osjecam. A osjecam u boji. Znacci boja je sve i svasta. Znacci ja sam boja. Jednobojna jednakost i jednoobraznost je komunizam na djelu. Losa ideja. Neizvediva. Boja je  sloboda.

Bijela – boja koju je progutala praznina. U njoj nema nista i ona je nista. Ako volite da se odijevate u bijelo to ne znaci da vam je savjest cista. Bijelo ne znaci da je nesto cisto i nevino. Bijelo znaci da je do zla boga dosadno.

Bog – srela sam ga par puta. Nista naroccito. Neorganiziran  smotan na momente odsutan zabezeknut. Ne bih mu ostavila na cuvanje ni svoje macke.

Budala – ili dobar. Isto.

A

Antifashizam –  krucijalna vjestina prezivljavanja u bliskoj buducnosti kojoj treba uciti klince vec  u osnovnim skolama uporedo sa matematikom i abecedom
Abeceda – vidjeti pod antifashizam

Amebe – bica koja su zapocela cijelu pricu zivot koji misli samo na sebe ljigavost nekih ljudi iz mog komsiluka siguran znak prepoznavanja topli i vlazni dlanovi bolest koja se lako  prenosi obicnim rukovanjem
Azil  – kada nekim vlasnicima vlasti postanes ozbiljna opasnost onda moras da se strateski spasavas to jeste bjezis azil je jedan od nacina

problem moze da nastane ako si ozbiljna opasnost svima onda ti preostaje samo Gene Hackman
Amerika –  privlacnost obecane zemlje to sarenilo ljepote izazova mogucnosti i gluposti ta vjecna igra kauboja i indijanaca snovi o boljem zivotu na rasprodaji
Kada bi svi koji zele mogli da se usele u ameriku zemljino teziste  bi se znatno pomjerilo sto bi dovelo do eventualnog prevrtanja zato do daljeg zaustaviti pomenute procese
Anfas – jer sve sto imam da ti kazem reci cu ti u lice
Amore – strana rijec kojom se ljubav na drustvenim mrezama razvodnjava
Ako – veznik sa kojim zapocinje svaki san
Akshamluk – rijec koja vise ne zivi u mom gradu ali je ostao pisani trag i pjesma kao dokaz da je jednom ne tako davno bila ovdje
Akcenat – ono kada naglasis sise jer ne znas sta bi drugo iz svoga uma naglasila a da pri tom naglasavanju zadrzis njihove poglede na sebi
Aleluja- Leonard Cohen

Perestrojka

I am survivor
Napisala  o sebi u jutrosnji status

Savrseni statut

Za neku privatnu perestrojku

I na engleskom za siroku internetsku publiku

A onda obrisala

Zapravo opstanak je vrlo intimno iskustvo

Pa sam napisala jasno i prilicno glasno

Na nasem

Ko sam to ja?

Ja sam prezivljavacc poliglota

Na svim svjetskim  jezicima i sire

Onda sam odabrala opciju privatno

Da vas ne opterecujem tmurnim mislima

Ali sta ce mi onda status o meni

Bez vas

Pa sam se malo predomisljala obrisala privatno i stavila javno

Jer privatnost ne postoji

To je samo ilizija programera bez ideja

I umisljenih boraca za slobodu

Svega i svaccega

Evo je sloboda

Umalo  sam jutros napala

I opljacckala dvije mlade cigancice

Sto su nosile sa trznice

Pune kese tresanja asslama

Banana jagoda kivija i narancci

Kakva sjajna vocna salata

Sa svim preporucenim dnevnim dozama vitamina minerala

I elemenata u tragovima

Ali nisam imala petlje

Eto vam sloboda partizani internetski

Jebla vas sloboda

I to sve u mom danasnjem statusu

Koji je trebao biti privatni

Samo za moje occi

Ali nije jer za razliku od vas eticcari i esteticcari

Ja sam istinski slobodna

Jos od moje osamnaeste

Kad sam otisla na prvu

Od milion buducih rektoskopija

Jer

Poslije toliko vremena

Kaze dr Ruzza

Koja ne gleda ljude u occi

Pa joj pogled vrluda kao jaje

na ulju u tavi

Ali ih zato  gleda u guzice

Strogo i profesionalno bez emocija

Poslije toliko vremena

To bi trebalo da ti bude normalno

I obicno kao odlazak po hljeb

ali nije vikala sam skupljena

u polozaj fetusa na stolici

Plavookoj profesionalnoj zavirivaccici

U nase mrakove

Nije nikad

Samo mi je sloboda postala lagana

Kao sto je lagan

friski hljeb ispod saca

Sjecam se jutros

Dok  umacem budjave korice starog hljeba

U teglu sa pekmezom od kajsije

Ja sam prezivljavacc s manjkom vitamina

U ovoj privatnoj objavi koja nema smisla

Ako nije javna

Jer privatnost  postoji samo u vama samima sve izvan je javno dobro

Samo u vasim guzicama

Samo

Ako cutite i mislite

I onda opet cutite samo

Ako kakite u sebi a

Mozda vas bas zbog nedostatka javnosti

Muce kronicne opstipacije

Pitam vas

Da li bi onda ista ikad u svijetu bilo napisamo

Naslikano

Otpjevano

Odsvirano

Ili

Ispricano u kameru

Ako nam slusaoci ne trebaju?

Ako treba da komuniciramo

Samo sa isfeniranim frizurama

I fotosopiranim istinama

Bez tagovanja

Ako  nam drugi ne trebaju

Cak i samo zato

Da podijele s nama tu

Piljevinastu koricu starog hljeba

Jednog od onih dana

Kada se nebo rusi

A voda nosi sve pred sobom

Cak i samo zato da

Plivaju s nama kroz

Tu  budjavu katastrofu

Koja je trebala biti privatna

Ali nije

 

IMG_20170703_012751_369

 

Te teccnosti

taj dijalekticni materijalizam u svom najizvornijem obliku

Ili samo ta  dijalekticnost bez materije kad je rijec o mijenama duse

Na primjer te rijeke mora i oceani

Poceci pocetaka

Prakticno nezaobilazni u svakom prestanku i svakom postanku

ta sinhroniziranost ratova i revolucija

ta nepodnosljivost ljubavi

najduze i najhirovitije rijeke na planeti

Pa onda suze te obicne neccistoce pune prolaktina koje teku a nekad fluorescentno  svjetle u mraku ukrasene ssljokicama ta

Voda koju pijemo sto u prolazu sapira sav nas  mulj i erodira nam dane probijajuci se

Kroz nasa tijela kao kroz kanjone i klisure  kao kroz pecine i ponornice

Kao na pozornice to

Pivo to  vino i ostali izgovori kojima uvijek ponestane ideja usljed prezasicenosti i kotrljanja protiv nase volje

Rastopljeni asfalt koji me stalno podsjeca kako ne zivim tamo gdje pripadam

a pripadam  tamo gdje me nema na ovoj kamenoj obali  koju sapira bura ta

Beskonacnost rijeci koje nisam zapisala jer nekad naprosto ne mogu da pisem i plivam istovremeno te

Vremenske razlike izmedju mene i mojih ljubavi

kao da ih je licno  sam  Dali  usukao  i brkovima naslikao a priznajem

Neke  su bile bas krasne

I bas mi nekako nedostaju

sva ta slana iskustva moje neupucenosti u tokove radnje jer

pravila postoje samo da bismo ih svom snagom zafrljacili u zid a tek poslije se dvoumili da li je trebalo ili ne

Taj dijalekticki materijalizam u kojemu ima samo pola istine

Ta materijalnost bola koji se ponavlja

Prolazi vraca se nestaje i  ostaje

Taj fizicki zakon proticanja svega

Ta vodena konstantnost od koje smo sacinjeni ta vodenost koja samo zeli biti stopljena

Grljena i gledana ta kristalna jasnost poljupca

Ta pojednostavljenost koja stalno pokazuje potpuno isti rezultat pretrage

Necciju  ruku koja cvrsto stisce neku drugu ruku

a okolo vjetar zvjezdana prasina

Neizbjezne promjene pejzaza i istorijskih artefakata

 

2017-06-24 13.24.52