Ne nije to vjetar
To je duboko disanje usnule nevolje
Trenutno bezopasne
To je obična balkanska tuga
Koja se samo premješta
Sa mjesta na mjesto
Kao nervozna ćorava mačka
U dvorištu preko ulice
Izvan dometa svjesnog
To samo promiče
Još jedan običan dan
U nizu običnih dana
Koji zovemo život
Sa prozora pogled puca
Sve do brda u daljini
Nebom proleće blistav
Savršeno izdresiran
Bijeli golub prevrtač ta
Voda koja se provlači između
Redova slova i sve razara
To režanje ranjene životinje
Ne nije to ljubav
Ljubav je pretrčavanje ulice
Na najopasnijim mjestima
Obična koincidencija razloga
Uprkos logici kugle
Za proricanje sudbine
To proticanje svega
Izvan dometa svjesnog
To pažljivo planiranje katastrofa
Od kojih će neke proći nezapamćene
Neke će procvjetati i okotiti se
Neke izgorjeti
Sve je moguće
I matemetika je bespomoćna
Ne nije to martovski vjetar
To se samo pustinjski pijesak
Premješta sa mjesta na mjesto
Praveći otiske koje ćemo
Uzalud
Utiskivati na dlanove
Na kalendare
Na korice knjiga
Pretvarajući ih u dane
Mjesece i godine
Obične balkanske tuge
Sa okusom piljevine
I zemlje
Kojoj odavno
I nepovratno više ne pripadamo