Razum mi govori da se krecem . Polako. Koracic po koracic. Naprijed. Zasto se onda stalno osjecam kao da padam? Prolecem nosena gravitacijom i zamotana u vjetar sa jugozapada pored vasoh fotografija. Destinacije. Skoljke. Japanke u plicaku. Osmjesi . Siroki uski nategnuti iskreni . Zubi. Ovoliki. Bljestavi. Dvorci. Opet destinacije. Mahnem ponekad nekome. Iz cistog reda. I osjecaja duznosti. Jos u krevetu nerazbudjena sasvim pocnem groznicavo da placem. Poslije nekog vremena prestanem jer je plac oblik komunikacije. Ja nemam slusaoce. Samo ponekad nekoliko citalaca i to je to. Licem prema prozoru. Koliko fleka od mojeg teskog tmurnog cela! Vjerovala sam da znam zasto sam tu. Vjerovala sam da moje prokleto tijelo zna ako razum nije nacisto. Kako sam mogla da budem tako glupa i vjerujem u podzemno znanje ove zbrckane hrpe organske materije koju na zivotu drzi samo moja tvrdoglavost?
Srela sam malocas Charlija. Charli je macak kojega sam ja othranila jedne hladne zime sakrivajuci ga u zbunju od hladnoce i hraneci ga potajno svakog dana suljajuci se ispod balkona komsija kpji su bili spremni da ga ubiju cim im se ukaze prilika. Vjerujem sam da bi bili i mene s njim pokosili rado. Maleni Charlie ima brkove poput poznatog komendijasa , izrastao je i udebljao se ali je ostao vrlo nepovjerljiv prema ljudima. Trebalo mi je pet mjeseci da ga cuceci ispred parkiranog automobila pod kojim se skrivao nagovorim da izadje i dozvoli mi da ga malko pomazim. Cim bi se primakao mome dlanu pocinjao je da prede. Mora da je proslo otad vec pet godina. Lijepa je to brojka za jednog obicnog ulicnog nicijeg macka.
Eto. Sretna sam sto sam ga srela danas kako se izlezava u travi. Sretna sam sto me prepoznao. Uvijek kada ga zovnem, zastane,zagleda se u mene i tako stoji. Kao da se predomislja prebirajuci po sjecanju da li da dotrci da ga zagrlim ili da bjezi. Rekla bih cak da ce ta sreca mozda da mi potraje do kise. Koja ce popodne. A iza kise ce mrak. Mrak je dobar. Mrak mi sluzi kao cirkuska mreza ispod trapeza na koju svaki dan padam i koja me sama od sebe odbaci ponovo uvis. Mrak misli da cini dobro. Ja vise nisam sigurna da je tako.
OFF THE ROOF 