OTPUTOVAĆU 1

Neke nepoznate ptice
Pokreću mi ideje

Bez imalo pojma o životu
Lete vrlo visoko
Rijetko padaju

Zapute se nevidljivim

Stazama

Unutrašnje logike života
I putuju svijetom

Krila će sama zapamtiti put
Srce će samo zapamtiti ljubav
Tuđih mrvica ionako ima
Previše

Zašto od njih ne učimo
Čemu rastanci zapravo služe

Onoliko
Koliko je na zvjezdanom nebu

Razloga

Toliko je sloboda

I više

Neke nepoznate ptice
Pokreću mi ideje

Lete vrlo visoko

Rijetko padaju

Dom je sićušna tačka
Daleko ispod moga neba

Advertisements

BLAGO SLOVO

Evo

Donijela sam te na izvor samog bola

Čigro neprestanka

Zašto da se lažemo

Nema ti na ovom svijetu puno meda

Mali moj

Već gorki pelin i sante leda

Donijela sam te dovde

Lako kao pahulju snijega

Ja

Početak  sam tvoj

Čigro zaigrana

A sutra

Kad se napokon  sretnemo

Šaptaću ti

Miris toplog mlijeka u tami

Obečaću ti

Polja lavande u cvatu

Napraviću ti golim rukama

Meki krevetac  od oblaka

Daću ti

Sve što u mojoj duši cvjeta

Bijele zime i modra ljeta

Biću tvoja barka na namreškanom moru

Brojaću zore i sutone u tvoje ime

Naučiću te hodati trčati letjeti

Eto

Donijela sam te u ovu kasarnu

Punu mržnje pakosti i laži

Mali moj

Ja

Početak sam tvoj

Između tebe i mene samo je

Oštrica njihovog gnjeva

Samo je crno ispod nokta

Od šapa  tih   prljavih uvijek

Osmjehom se brani

Vukovi uvijek  koračaju sami

Evo

Donijela sam te na izvor samog bola

Čigro neprestanka

Ja početak sam tvoj

Sad neka mi bog pomogne

Ako znam

Kako ću te namamiti vani

januar 13 808

TO JE VEĆ PITANJE ČASTI

Ako ima nekoga reda

U ovom vrtlogu obmana mržnje I strasti

Što ga zovemo ljubav

Ovaj će muškarac pasti

Pratiće moje tragove

Mirise opasnosti I nevolje

U moju sobu na rubu svemira

Sići će

Niz tanku mjesečevu zraku

U moju otvorenu šaku

Ako ima ikakvog reda

U ovom haosu

Što ga zovemo život

Taj mu je put ucrtan

Na širokom dlanu

Znamenje krasote

Izgubiće moć jer

Ja nisam od onih

Uz pravi puder oksidiranu kosu

I nešto malo

Precizno utisnute boje

To bilo bi vrlo lako

Ma, znate već kako

Ali – gdje je tu pitanje časti

O čemu ja

Priznajem

Svašta znam

Ili samo mislim da znam

Kako bez maske prenemaganja

Bez lažiranja

U ponoćnim predstavama

Sa mojim riječima kao udicama

Među modrim talasima

Jer to je već pitanje časti

Sa mojim riječima

Mojim rumenim saveznicama

Mislim da znam kako

Ovaj će muškarac

Pasti

 

HALJINA

ova tamna rana

je živo biće

vladar moga jedinog neba
bol je bijela svjetlost dana

urezana nožem

neuništiva poput sjećanja

***

a ja

malu crnu haljinu

oblačim

na bokovima tijesnu

pod njom

posramljen bol puzi

smijem se glasno

neprimjereno situaciji

koja je, kažu, ozbiljna

vinom tamnim se sladim

zaplićem jezikom

bezbrižno se cerekam

poput pobjednika

s nogama na stolu

i rođene cipele

me zbunjeno gledaju

a pod njima – bol

posramljen puzi

MOLITVA

 

molim ti se
pogledaj me

svi moji prijatelji su tamo
iza sivog horizonta
pišu poeziju
u kafani pod lipom

voda im je vino
a vino je moć
u mom je grlu iverje samo

dan tutnji njihovim venama
moj dan je crknuti pas

molim ti se
pogledaj me
sve stvari lukave oči imaju
vidjećeš da
u ovoj smrdljivoj sobi
brojim žohare i kapljice proteina
brojim suze

dobro veče kaže sestra
ja brojim njihove hladne pozdrave
a mrzli prsti me dotiču svud

molim ti se
ako milosti imaš
u ovaj sveti dan

neka me voda ponese nizvodno
neka me mjesečevi čudaci posjete
neka me na noge osove

a za ostalo
ja ću sama
srebrne sablje iskovati

PRIPITOMLJENA VARKA

Koračala sam spuštene glave.

Pitala sam se kuda sad, i s kim.

Kad sam u sumraku,škiljeći, podigla pogled,

nebo se zapalilo.

Taj vreli svjetlosni krug ispred mene je obruč od vatre.

A ja sam lavica, zarobljenik  vlastitog kraljevstva

samoće.

Kroz vatru ću da protrčim lako,

kao kroz proljetni pljusak.

Do nagrade, kocke šećera,

do vrata dobrodošlice,sve

dok glas iz modre daljine ponovo ne vikne moje ime.
Nebo se zapalilo.

Taj vreli svjetlosni krug ispred mene ima miris njegova

tamnog glasa.
Vatreni poljupci mi kosu krase.

Ja nikad ne mislim o živim ranama,

o izgubljenim bitkama.

Ja sam samo lavica.

Obična žućkasta mačka.

Snagu ću ćutati pred hiljadama nezainteresiranih

posmatrača,

što grickaju sjemenke,

i skočiću

iz inata

kroz vatru.

Dok strah im guši glas

i zjenice im se skupljaju,

ja misliću samo

o savršenstvu rupice na bradi

jednog neobično pitomog lava.

GOLIH KRALJEVA

Tragala sam noćas za sudbinom.Bila je to jedna od

onih čudno modrih noći u kojima se čak i vilenjaci

mogu izgubiti.Jedna od onih noći u kojima se

ljubavnici prepoznaju.Nikako se nisam mogla

prevariti.Istina je bila nacrtana na nebu kao na

dlanu.Prihvatila sam igru.
Sanjarila sam o sreći tiho, kao da mi nije važno.

Saosjećala sam sa onima koji su odustali.

Iz objesti sam si naređivala isto.

Ali svom sam anđelu čuvaru davno obećala da neću  i moja mi

časna riječ ne dopušta da to učinim.

Zato uvijek biram crvene figure, tople i tamne kao u

najnježnijem kutku moga krvotoka.

Ponoć je davno prošla.

Ne idu mi pobjede ni ovaj put.

Božićno drvce svjetluca u tami, važno je igrati, ne

ljutiti se , praštati…
Mogla bih razmaženom gestom prevrnuti tablu, ili,

možda, spaliti čitav ovaj prodani grad.

Ali, šta će onda ostati zori, mojoj najboljoj prijateljici?

U pepelu, agonija se sama rascvjetava.

Počeci se umnožavaju.

Moje je srce okrutno hladno i čisto kao suza.

Jeste, ja sam glavni krivac što ova noć nigdje nema

mira…
Kad je svanulo, zrak je mirisao na strah, kao pred

bitku.

Umila sam se.

Samo sa svojim golim licem,i potrošenim rukama,bez

zaklona, bez igdje ikoga,zaputila sam se u jutro.

Kad voliš, uspomene su sitno smrvljeno kamenje koje,

poput tvrdoglavog dječaka, nosaš po džepovima.

Ne, bijele rukavice nisam navukla.

Ne stidim se svojih rana.

Nabrana haljina i duboke čizme moj su početak dana.

Sve dame ionako u ovo doba spavaju,čiste i mirne.

Na bojnom su polju ostale samo lavice i poneka kuja.

Doručak je toplo mučenje na rubu stola.

Da mi ga je samo zagrliti i priviti, kao melem, uz grlo.

Nista više u svoju odbranu uraditi ne mogu.

Ljubila sam neprijatelja, i to je to.