samo Knjiga, odlomak broj 71

Sve              

između snova ispunjenih bezazalenim kriminalističkim košmarima između statusnih

simbola u obliku kokosovog ulja i soja sosa namazanog na obični žitoproduktov plubijeli hljeb

iliti kruh

između stvari koje dodirnem riječi koje kažem ili napišem

plutaju

kao šareni lelujavi hologrami scene svega što sam ikad zaista željela imati

imati kao dobiti na lijepe oči

imati kao golim rukama stvoriti

sestru da je branim more da se glasno razbija o rukom složenu kamenu ogradu neku staru barku koju bih morala svake zime popravljati i svakog proljeća ponovo farbati u plavo

noge da me nose brata da me štiti pluća da mi dišu i bez moje volje kabanicu za buru i kišu sa ogromnim tačkama za kojom bi se svi okretali i mislili odakle li je ova lujka

balkon pun nereda sakupljanog cijelo ljeto mamu tatu stol na rasklapanje kojeg nikad ne bih sklapala jer su stolovi važan dio komunikacije među ljudima psima i mačkama

ogromnu kuhinju i ručak po kojem plove brodovi u dvorištu iza A zgrade

cušpajz pun valova po tajnom receptu stare komšinice iz hrcegovine u toj ogromnoj kuhinji sa rasparenim stolicama u kojoj se priča glasno i sa punim ustima

između dvije penzije i graha na sto načina

iliti pasulja

između mojih dlanova izgrebanih mačjom ljubavlju i tvrdih negro bombona za desert gura se ova jebena prisutnost kao statusni simbol prisutnost kao fotografija kao forenzički dokaz prisutnost svega neba zraka ove naborane kože igrališta drveća glasova sa ulice i ispod balkona punog nereda sakupljanog čitavo ljeto smijeha koji se nikada ne predaje insekata u borbi za opstanak

prisutnost kao dobar znak za dobar dan

zvuk košarkaške lopte ujednačenog ritma koja će sa velike udaljenosti završiti u mreži

prisutnost onog toplog žitoproduktovog hljeba koji me redovno sjeća na dedinu kariranu košulu koju sam voljela gotovo jednako kao i njega prisutnost te ljubavi i tog hljeba

iliti kruha

što mi u džepu ostavlja sasvim fino osušene mrvice koje mogu da se ubace u juhicu od povrća iliti supu za malo rustikalnog štiha  kojima se poslije mogu na primjer hraniti golubovi ili

obilježavati stazice za siguran povratak iz ove hologramske stvarnosti u neurednu sobu neodređene boje zidova sa raštimanom gitarom   i rasparenim komadima namještaja sa otpada

da nije od betona mogla bi da bude obični ciganski šator natrpan šarenim smećem

između svega što nemam nagurava se jutros sve što ionako nemam tako da na lelujavom hologramu ostaju bezmalo samo zidovi vrlo neodređene ali definitivno prljave boje

iliti farbe

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s