SAMO Knjiga, odomak broj 24

A onda je

Oluja je prošla

Tišina pritišće zidove

Moje spasonosne špilje

Oprezno osluškujem

Kotrljanje krvi

U ovom čudnom tankom tijelu

(Koje je sasvim slučajno baš moje)

Kroz prozor

Čuje se pjesma oslobođenih

Opasna pjesma

Izlazim

Naoružana jedino strašću

Svejedno koljena mi klecaju

Bojim se da me nećete prepoznati

Moja haljina svjetluca

Kao oblak od čipke

Posute mjesečevom prašinom

U mračnim danima punim smrti

Šila sam je rukama od zore

Do mraka jer ja

Rođena sam da budem ratnik

Ja

Rođena sam da budem izbjeglica

Vi nikog ne vidite

Vi ništa ne čujete

Prolazim pored vas

Ranjena životinjica

Moje noge se same

Ponosno šeću

Gradom kojeg voljeh nekada

Oluja je prošla

Ulice su čiste pročelja zgrada bijela i crvena

Kao da oluje nije ni bilo

Svečana tišina pritišće zemlju

Konačno

Čujem oblake dok plove

Konačno čujem

Krošnje kako dišu

Ova je oluja prošla i

Začudo

Ostavila svoje tragove

Samo na mom licu

Samo

Na licu mom

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s