Subota , juni

Nakon mnogo godina zivota poput izbjeglice u improviziranom satoru, izlozena bolestinama hladnoci i gladi….ponovo imam stol. I cak cetiri stolice. Za kojima moze da se sjedi i jede. Pije. Cita. Radi. Kuha. Svasta moze da se radi za stolom u kuhinji.
Nakon cijelog zivota ispunjenog traumaticnim dogadjajima, nesto sam naucila,nesto jos nisam. Nesto sam usput zaboravila. Ono sto jos nisam savladala jeste sposobnost da si dozvolim da se radujem. Zato jutros placem . Prozivljavam lagani panicni napadaj jer sam si dozvolila uraditi nesto sto ni on ni ona ne bi opravdali ni shvatili. Disem disem disem. Zato gospodja Radost jos uvijek pripada vama, nepobjedivima.
Ja cu danas samo da sjedim za svojim stolom u svojoj kuhinjici i da jedem i pijem. I citam i cutim. I gledam ptice kako zobaju zrnevlje na balkonu. Skuhacu pastu. Stavicu je u duboki tanjir koji sam takodjer kupila za svoju dusu. Oh, svetogrdja neprimjerenog. Mozda cu izaci i kupiti maje sarenkaste karanfile koje je tata volio. Koji mirisu kao starinski sapuni iz neninog ormara. Mozda cu jos da placem. Mozda necu. Sjedicu za svojim stolom sa tri prazne stolice sve do veceri. Njuskacu karanfile. Gledacu oblake. Slusacu glasove djece koja se u igri raduju. U krevet ce me otjerat tek nepodnosljivost bola u kicmi. Svejedno. Ovo se racuna kao pobjeda.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s