Bezbožnica na veliki petak pise pjesme

Sjedim i pusim nije to dovoljno za jednu ozbiljnu pjesmu ni za neozbiljnu rekla bih ali to ne znaci da je necu napisati sjedim noge su mi od plastelina glava od helijuma cigaretom pazljivo zaobilazim istu da sama sebi slucajno ne prospem moj dragi mozak po odjeci

Mislim na sve one koji su prezivjeli prvi svjetski rat i umjesto da se raduju upali direktno u dvogodisnju pandemiju spanske gripe kakav je to maler morao biti roditi se pocetkom proslog stoljeca

Sjedim pusim i cekam negdje iza mojih ledja s druge strane zida zvuk majstora koji grebe ostatke tapete po zidu kojeg ce potom izgletovati i nakon dvadeset cetiri sata ofarbati u neku pastelnu boju punu nade

A na drugoj strani sobe macka je ulrala kiflu sa mog radnog stola i mrvi je i uziva u svom poslu gotovo jednako posvecena njemu kao ja pisanju ne nadamo se slobodi ne ocekujemo spasenje nista ne znamo o zivotu poslije zivota

Nismo cak ni svjesne da zivimo ta moja macka koja voli da ceprka po kiflama i ja koja volim da ispreplicem rijeci u pjesme pri cemu najcesce sjedim i pusim nekad placem i pusim ili slicno uglavnom ne vjerujem da vrijeme koje stoji na jednom te istom mjestu ima namjeru da se pokrene

One comment

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s