Prsten

Postoje dvije vrste stvarnosti . Ona vjerovatna i ona nevjerovatna ;ona vidljiva i ona nevidljiva. Medju njima ne postoji nikakva veza osim umjetnosti.Nemoguce je prelaziti iz jedne u drugu. Umjetnici su carobnjaci i naucnici,putnici kroz vremena i prostore. Sva moja  dugogodisnja nastojanja da shvatim svijet i zivot ,makar jedan vrazji aspekt po kojem se ravnaju,zavrsio je u vecem neznanju nego kad  sam  pocinjala. Samo kada sam stvarala -nesto,bilo sta-brljavu sliku,nemustu pjesmu,scenario za nikad snimljen kratki film…samo sam tada pripadala suprotstavljenim svijetovima u kojima postojimo i samo sam tada-znala.

Hodala sam nocas medju prolaznicima na ulici ,odjevena u laganu ljetnu haljinicu sa otstampanim srebrnim ruzzicama ,sa kosom svezanom u konjski rep, i mislila o tome kako nikad nosam i nikad necu zivjeti u Francuskoj. Ni u Lisabonu. Ni na Siciliji. Skitala sam dosadnim prljavim i bezivotnim gradom i sanjala Pariz. 

Mozda uopce nije potrebno nista shvatiti. Mozda je potrebno samo ici. Tamo gdje te noge vode. Zvukovi . Boje . Mirisi. Ne razmisljati ni o cemu . Mozda je dovraga zivot i sve u njemu samo pitanje obicne srece.  Vidljivost ili nevidljivost je bolest od koje oboljevaju samo umjetnici opsjednuti pitanjima .Na njih slobodno mozete svaliti svu krivicu i sav teret vlastitih realnosti. 

Imam jednu tanku srebrnu burmu koju sam sama sebi kupila kada sam se rastajala od drugoga supruga. Sasvim je obicna. Tek kad se pazljivije pogleda moze se primjetiti da nije sasvim ovalna nego je sastavljena od nekoliko glatkih ravnih stranica. Nosim je ponekad da me podsjeti koliko sam jaka kad sam sama. I kako je moja samoca moja najveca dragocjenost a ne nesto lose . Bolest za koju sam sama kriva.

U nocima poput ove – kada je vazduh topao i ljepljiv a svi prolaznici  stranci svejedno je da li je moja stvarnost vidljiva ili nevidljiva. Ni meni ni vama. Svijet je sigurno mjesto samo u blazenom  neznanju i vlastitoj nevidljivosti. Novi dan je tu  dolje ispod mog kreveta. Objasnjenje ne postoji. Ili imas srece ili nemas. U svakom slucaju  samo prolazis. Dorucak je toplo predskazanje na  rubu stola . Kafa jos spava na rasirenim  vecernjim novinama od sinoc .Vijesti nikad nisu dobre. Zivot je otvorenost. Vidljivost. Dobrovoljna ranjivost.

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s