Drasnice

Obzirom da poznaje moju cudnu opsesivno kompulsivno posesivno bolnu ljubav prema Jadranskom moru , moja kcerka Sara mi sa svakog putovanja na obalu donese flasu ili dvije pune mora uhvacenog na prevaru ,daleko od obale i uskomesane gomile veselih zaigranih turista. Ne znam da li sam joj to ikad rekla ali ti su mi pokloni medju najdrazima koje sam dobila u zivotu. Ako ne racunam nju i njezinog brata – kao poklone sudbine, svemira ,bozice ili velikog boga slucajnosti.

Svakog se jutra umivam hladnom morskom vodom iz flase i  ostavljam slanu vodu da se sama osusi na mom licu. Znam da cu jednom ovako ili onako zivjeti dolje. Mozda ne u Drasnicama , malom mjestascu na makarskoj rivijeri u kojem sam provela dobar dio djetinjstva. Koje je ime dobilo po nasadima bodljikave dracce oko magistrale i niz suhozide sve do mora. Mozda na nekoj drugoj obali. Mozda na brodu.

O  mojoj misterioznoj opsjednutosti morem pise  vise u knjzi koju radim.Ako je uspijem isccupati iz slupanog laptopa. Drugo ccupanje.

Hvala bebo za more.

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s