Crtice

Gledam mlade ljude kako prolaze mimo mene i psa  sa glavama sagetim nad ajfonima. Niko nije primjetio da sam izasla rascupana  sa flekama od alergije namazanim bijelom zinkovom pastom odjevena u farmerice za krecenje (to su one koje nisu vise nosive za van izlizane pocijepane i razvucene stalno spadaju ali ste ih toliko voljeli da vam ih je zao baciti- ja ih  odmilja zovem farmerke za krecenje).

Niko ne bi primjetio ni da sam izasla bez grudnjaka ( sto u mojim godinama i nije neki prizor) niti bi primjetili da sam gola golcata. Toliko je ovisnost o dostupnosti i prisutnosti u virtualnoj stvarnosti uhvatila maha.

I place mi se. Bas mi je zao. I bas sam tuzna.

Sjecam se vremena kad sam otkrila internet i drustvene mreze i kad sam shvatila kolike su njihove mogucnosti i sve dobro sto mogu proizvesti ,sjecam se kako sam bila osupnuta i obradovana  pronalaskom koji je meni invalidu i introvertu( uzasna kombinacija) toliko znacajno popravio kvalitetu zivota, omogucio mi komunikaciju i socijalne interakcije o kojima sam dotada mogla samo sanjati.

Bila sam zahvalna i sretna.

A danas gledam te klince i obuzela me tuga. Niti iko od njih shvata niti misli o mogucnostima koje su im dostupne od rodjenja ,maltene. Podrazumijevaju ih. Ovisni su od najranije skolske dobi. Klinci na drogama koje niko ne salje na odvikavanje. Vecina nas smatra to bezazlenom navikom.

Ali pogledajte ih. Njihovu paznju na mrezi ce privuci i zadrzati ali samo vrazju desetinku sekunde bilo kakva dobra fotografija. I to je njenih ili vasih pet milisekundi slave u suludo ubrzanoj virtualnoj stvarnosti.

Niko se nece zadrzati niti na jednoj dobroj fotografiji i posmatrati je makar warholovih pet minuta. Niko nece procitati tekst duzi od dvije recenice.

Ako se cita, citaju se eventualno naslovi ,mozda podnaslovi,ako su naslovi napisani bombasticno ili u vidu rebusa…i to je to.

Kakvo crno citanje? Pa to je  aktivnost kojoj ni njihovi starci nisu pridavali znacaj,zasto bi oni?

O pretrazivanju obrazovnih sadrzaja da ne govorim. A toliko je sjajnih sadrzaja iz svih mogucih oblasti nauke umjetnosti ma svega. I sve im je na tacni .

Ali uzalud biseri pred svinje.

Nadrndana kakva jesam u svom najdobronamjernijem izdanju mislim kako bi ga valjalo ukinuti radnim danima ,ili uciniti dostupnim samo u skolama i na poslu. Pretvorila sam se u sjevernu koreju. Eto dokle me je dovelo moje razmisljanje o klincima sagetim nad telefonima o njihovom  potpunom nedostatku zainteresiramosti za bilo sta duze od par sekundi dok odrolavaju fotke statuse i naslove na svojim svudanosivim internetima dok im zivot prolazi sasvim neprimjecen mimo njih. I sve sto su u tom zivotu mogli da urade,da postanu…da se ne baci , govorili su moji…

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s