Dokumenti

U Banjoj Luci dana 13.juna mjeseca godine 2017.samo par dana posto su grad zamirisale lipe u samom centru grada u Parku Petra Kocica osvanuo je u dvije crne kese za smece zamotan mrtav pas. Veliki pas. Vijest sam procitala na jednom od lokalnih portala i necu sa vama da podijelim njegovu sliku. Mozete je sami zamisliti.

Ne znam da li je pas mucen ili ubijen. Ne znam ako je ubijen da li je bilo slucajno ili namjerno.

Znam da je neko umotao psa u kese . Da li ga je zalio? Da li nije mogao da ga pogleda u oci? Nije vazno. Dovukao ga je u centralni park i tu ostavio. Ne pisem ovo da pobudim vasu empaticnost. Svi je mi imamo. Nelo vise neko manje. Sama empaticnost po sebi ne znaci nista. Mozemo mi sad da toga psa sahranimo doduse nemamo gdje,da ga zalimo na drustvenim mrezama,da pisemo psovke kletve  , da mu podignemo spomenik na sred nekadasnjeg trga edvarda kardelja ne znam kako se sad zove,mozemo da pisemo  eventualno prave prijave ako se pronadje pocinilac. Ne pisem zbog toga.

Vec zbog ovoga : jedan od komentara me natjerao na razmisljanje. Znam ja da sve drustvene mreze prate uglavnom mladi ljudi i nezaposleni  i da je moja generacija ovdje vise iznimka nego pravilo,pa u tom smislu mi ovo jos teze pada.  Jer mi govori koliko smo mi roditelji djece rodjene u ratu i poslije njega masovno pogrijesili u odgoju. A onda i drustvo u cjelini. Kad ovo pisem mislim na cijelu regiju zahvacenu nedavnim ratom.

A komentar ide ovako:

Strasno! Uzasno! Pa dokle vise? Danas je pas a sutra….ko zna?

Znam ja. Sutra ljudi. I to sutra je vec bilo draga djevojko.

Mozda si suvise mlada ali tvoji roditelji nisu. Oni ne bi trebali da imaju tako kratko sjecanje. Oni su te naucili da budes osjecajna prema zivotinjama ali da li je moguce -retoricko pitanje- da te nisu naucili da budes osjecajna prema ljudima.

Nestajanje ljudi preko noci u nasem je gradu bilo i to ne tako davno. Zavrsavali su ko zna gdje. U logorima na Manjaci,u kasarni mali logor u logorima u Omsrskoj i Prijedoru u masovnim grobnicama koje nikom nisu vise vazne osim onima koji jos uvijek traze svoje djecake  svoje muzeve i bracu i nadaju se da ih je zibot postedio umiranja sa kesom za smece na glavi dok ga neki prvi drugi ili treci komsija ubija sa pogledom divljacke neljudske i svakako ne zivotinjske mrznje.

Zato preporucam nikad nije kasno pitati mame i tate…nemojte ako boga znate pitati Milorada Dodika on nije bio na licu mjesta i njegova su svjedocanstva jednostavno upitna da ne kazem nesto gore-distorzirana u cilju licne koristi od istih…dakle pitajte ih sta je to bilo pocetkom devedesetih u Banjoj Luci u BiH u Hrvatskoj…zasto su ljudi ubijani istjerivani iz svojih domova odvodjeni u logore pljackani i silovani. Mozda cete imati priliku da osjetite novi oblik empatije koja sama po sebi nije nista,samo obicni osjecaj,ako ga ne popratimo odgovarajucom akcijom. Samo tako i samo tada  empatija ima smisla. Pa  kad vas jednako dirne sudbina ubijenih u Tomasici ili zatvorenih i mucenih u Lori

Taj bijes ta ljutnja i internetska akcija potrage za pociniteljem ubistva jednog psa u Banjoj Luci vise od dvadeset godina poslije krvavog medjuljudskog rata u kojemu su stradale i ubijene tolike civilne zrtve imace stvarnog smisla. Jer ona izreka: ko ne voli zivotinje ne moze da voli ni ljude

Vrijedi i u obrnutom obliku,mozda jos i zesce: ko ne voli ljude ne moze da voli ni zivotinje!

Zato dragi moji draga banjalucka sarajevska beogradska i splitska mladosti ,sve vam je uzalud ako ne shvatite jedno: zivite u sistemu koji vas sustavno uci i tjera da mrzite ljude. Srbe Hrvate muslimane bosance nebosance siromasne debele mrsave sa akcentom bez akcenta sa brojanicom bez barbike…svih mogucih varijanata i kombonacija.

Dzaba vam empatija prema zivotinjama ako ne vidite ljude koji kopaju po kontejnerima i skapavaju vam pred ocima.ako ne vidite jadnike koji ostaju bez domova jer su ostali i bez posla i ako mislite da se to vas ne tice. Nepravda je ono sto se desava tamo nekom drugom ,ne meni. Ali ,jadan pas!

Dragi moji ako to dvoje ne povezete u jednu jedinstvenu univerzalnu empaticnost zeljnu promjene akcije i revolucije ako treba.

Onda nista. Pisite propalo. Na putu ste da postanete mladi nadobudni internetski parcijalni i sporadicni revolucionari. Skraceno govancici sa znanjem o binarnoj hipetosjecajnosti a to oni-vlasnici vasih zivota vase buducnosti i vase proslosti bas i trebaju. Mali milion fejsbuk revolucionara,ma kakav milion,milijarda  sve sa hemoroidima na guzicama umjesto zuljeva na sakama. Ili na dushama. A za tu vrstu povreda morate movi voljeti. Sve. Svakoga. Svaki mali i veliki zivot. Ako velikih uopste ima. Zemlju . Cijelu cjelcatu planetu i na njoj onda i pse i ljude i macke i stakore i prijatelje i one koji vam to nisu.

Zohare ne morate.

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s