Žuta pjesma

Obuzela me iznenada snažna želja za hodanjem,pa sam izašla vani,na kišu.Kiša je dobra.Pročisti ulice.Rastjera sa njih sve kukavice.I djevojke sa frizurama osjetljivim na vlagu u zraku.Kiša je korisna.Pomaže pri saniranju životnih statusa a razgledanje pokislih izloga svega i svačega je dobro protiv malodušnosti.Tako kažu.

Prošla sam pored velikih prozora banke u kojima se zrcalio odraz mene u gumenim čizmama kako gacam kroz svaku lokvu na pločniku.Virkala sam na taj odraz same sebe kao da sam ja neko koga možda poznajem.Službenici iza šaltera su takođe gledali mene kako gledam sebe kao da se poznajem. Putem sam ugacala u blato pored ograde dvorišta u Jevrejskoj ulici u kojemu sam se igrala kao djevojčica.Skupljala sam tamo prve zelene džanarike.Na jednoj je grani bila stara ljuljaška koja je stalno spadala sa nosača.Dvorište je nestalo.Na njegovom je mjestu nikla betonska petospretnica.Još raste. Hodam bez kišobrana.Iako ih imam nekoliko iza ormara.Podkišobranjeni prolaznici misle da sam nezrela stara blesača.Nisam ponijela telefon jer volim da budem nedostupna i nisam ponijela novčanik sa ličnom kartom i praznim platnim karticama jer volim da budem nepoznata.Mislim o tome kako nikad u životu nisam probala sladoled sa okusom kiše.Da ukradem jedan? Hm, ukrasti sladoled na točenje u duginim bojama i posuti ga šarenim mrvicama nasred glavnog gradskog trga nije nimalo jednostavno.Čeka me najmanje optužba za narušavanje javnog reda i mira.Prva u životu.U filmskom zapletu biću odvezena u muriju i zvaću mamu i tatu,ćerku i sina da me pokupe otud.Baš me zanima da li bi iko od njih uopšte došao po mene. Umjesto drame sa elementima komedije stojim i gledam taj pokisli odraz jeftine gotovo bezvrijedne sebe u velikim prozorima banke.Gledaju me opet isti oni službenici iza istih šaltera.Sa znakom pitanja iznad glava.

Valjalo bi uskoro nabaviti žute cipele za hodanje.Doći će proljeće.Bit će toplo.Nalijepiti na njih žute tratinčice od tkanine.Hiljadu žutih tratinčica. Mislim kako je žuto definitivno potcijenjena boja.Dobra boja.

U predsoblju brišem mokru kosu peškirom.Mama koja je prekunjala cijelo nevrijeme kaže da ću se jednom od tih šetnji po kiši razboljeti. Poslije tople čokolade i dva leksilijuma, sanjam: umjesto ritam mašine koju mrzim udaram neujednačen nervozan ritam u Radioheadu.Suta ću prekinuti sa tebletama za smirenje i poći u potragu za nečim drečavo žutim.Ako ne za cipelama,onda makar za novom šoljom za kafu.Ili ću napisati žutu pjesmu za novu knjigu.Ove stare pjesme se ionako odavno brinu same za sebe.Nezahvalnice.Toliko sam ih voljela.Osim Žutoj pjesmi, kome bi drugome uostalom ja ovakva mogla biti majka?

17965133_10211246622033728_608369429_n

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s