O piscu

 

Rođena jednog davnog januara pod čudnim okolnostima koje su započele za vrijeme projekcije komedije Jerry Lewisa u kinu Palas.Bila nevjerovatno dugačka beba pa su joj komšinice predvidjele košarkašku slavu.Što se kasnije pokazalo netačno.

Atipični horoskopski jarac kojega istinski poznaje samo nekolicina najbližih.Najvjerovatnije ni oni.

Vrlo rano razvila sklonost da zajebe sve čega se dohvati.Ambicioznost prezire.

Mjesec dana prije zemljotresa operisala krajnike,na prevaru.Uslijedio je niz sumnjivih bolničkih anamneza kojemu se ne vidi kraj.Negdje u isto vrijeme sladoled je postao simbol naknade za pretrpljeni strah i izdaju.Nikad užitak nikad zabava.

Panično se boji zemljotresa,krvi,doktora i iznevjerenih obećanja.

Kada je napunila deset,mama i tata su se podijelili na mamu i na tatu.

Omiljena boja:ultramarin.Pariško plava.Tirkizno plava.Deep sea plava.

I crna.Crna kao nemir i kao potpuni nedostatak boje.

Imala prve sličure u gradu bez klizališta.Bijele,broj 36.

Nikad nije zapamtila razliku između ustaša i četnika.Zato je zaradila permanentni minus iz istorije.Sa tačkom pored.Koji još uvijek nije ispravila.

Omiljeno jelo:cušpajz.Plus sve ostalo što se jede kašikom.

U dvorištu iza garaža davno je primjetila bujanje nepoznatog korova iz kojeg će u doglednoj budućnosti ižđikljati nezaustavljiva mržnja a potom i rat,ta divlja nepredvidiva zvijer ta nekontrolisanost tektonskih gibanja istorije.

Jako rano otkrila da ispisivanje riječi sa ili bez uočljiog reda i značenja ima sposobnost utišavanja svakog bola.

Prvu talijansku pizzu pojela u tek otvorenoj Skenderiji i posije toga pola sata povraćala.

Prvi put poljubljena ispod jednog svjetionika na obali o koju se razbijalo nemirno more.Vlada je bio iz Beograda.Imao je košulju sa odrezanim rukavima.I imao je kosu.Ona je imala noge koje su joj klecale u crvenim klompama.

Poslije se pokazalo da su crvene klompe zgodne ako slučajno u stanu na desetom spratu nebodera živiš sa kolonijom na sve rezistentnih žohara.

Nikad nije bila član literarnih klubova,sekcija i sličnih organizacija pisaca,mladih ili starih,što je posljedica neambicioznosti i socijalne neprilagođenosti.Ili loših pjesama.

Posjeduje sposobnost da bude nevidljiva.

U gimnaziji su joj predviđali sjajnu akademsku budućnost koju je također uspješno sjebala.

Rano je shvatila da jedino ljubav može da stvara,popravlja, liječi i uništava sve čega se dohvati i da joj sve to ipak bude oprošteno.

Osamdeseta je bila loša godina za sve sanjare.

Hronološki:

Prvo je umro drug Tito.Šesnaestog maja je Banjalukom vitlala i hučala snježna oluja.Bio je zadnji dan škole,Ivo Nakić je dirigovao.Pjevali su Gaudeamus igitur i plakali rastajući se.

Oboljela je tada od najdoživotnije doživotne doživotnosti od koje naravski nikad neće uspjeti pobjeći,ma koliko spretno i brzo trčala.Ma koliko bila dobra i posebna.

Zato je odlučila da više nikad ne bude dobra.Ionako gubi.

Onda je nepravedno skončao Lennon.Za njim i njena fakultetska diploma.

Sanjala je da će jednom imati mogućnosti da snima dokumentrace i bavi se primjenjenom umjetnošću.Prestala.Osim olovke i papira,ne oslanja se više ni na šta.Sad sanja samo lagane krimiće koji joj ne remete rem fazu.

Istog mjeseca kad je potpisala privremeno primirje sa bolešću,počeo je rat.Kako do dana današnjeg nije pronađen pravi razlog njegovom nastanku,smatra se djelomično odgovornom i krivom,jer nikad ništa strašno nije počelo a da se nešto strašno prije toga nije završilo.

U samo tri kratke godine postala je prvi put mama,zatim invalid,potom penzioner i napokon izbjeglica iz jednog običnog polovnog života.Iako se svo to vrijeme s mjesta nije pomakla.

Poslije dvije stotine dvadeset i nešto uništenih pjesama shvatila je da joj je talenat krepao na hirurškom stolu.Ostao joj je samo goli život.I rat u kojem nije imala šta da radi.Osim da postoji.Što nije baš uvijek imalo smisla.

Tek u tridest i nekoj je naučila da razvija pitu.Da jede stojećke ili pužući po podu.Također:da cijepa drva i da više nikad ne treba da vjeruje ni vlastitoj sjeni.Spavala je sa kompletom krojačkih makaza ispod kreveta.Lakirala je nokte protiv uroka.Iz ovog ugla gledano,

rat je možda stvarno bio,a možda i nije.Hodala je od balkona s istočne strane do balkona sa zapadne strane,usput psovala sve po spisku.Što i nije neki važan biografski podatak.

Znakovito:kao muzikoljubac,iliti muzikero = predani slušalac muzike bila je u induciranoj komi punih desetak godina.U njenu izbjegličku dušu se uselila praznina koja ćuti.Ukrali su joj te godine života za vrijeme kojih nije mogla da sluša muziku.Niti jednu vrstu.Ni cajke radodajke.Nekome će taj grijeh jednom doći na naplatu.

Kada se nađeš u ratu kojem ne pripadaš i u kojemu ne želiš da živiš,sposobnost logičkog razmišljanja je najveća dragocjenost.Ona je nije imala.Osim ako nisu u pitanju neki intrigantni naučni problemi.Kao što znamo,rat nema nikakve veze sa naukom,ali bježanje od njega ima sa logikom.

Tako je ona zbog nedostataka logičke spretnosti ostala u sredini kojoj ne pripada da vidi šta će se dalje dešavati.

Dva neuvjerljiva braka,dvoje djece.

Ljubav,prijateljstvo,odanost,laž,izdaja.

Najdraži film:La vita e bella.Omiljeni muzičari:svi sa ranjenom dušom.Posebno,Joni Mittchel i Neil Young od stare garde i Ben Howard od mlađarije.

Opsesivno odbija da bude domaćica sve dok se ozbiljno ne zabrine za zdravlje ukućana.Ali to ne traje dugo.

Simpatija:nema.Simpatično smješkanje ima.

Nekoliko dana mjesečno ne vjeruje ni u šta i mrzovoljno reži.Ako je sezona ciklona koje se vrte uokolo,to stanje zna da potraje.

Nekad je skupljala longplejke,knjige,šolje za kafu i narukvice.Ali skupljanje podrazumijeva imanje.Onda je prestala da ima.Kada nemaš ništa,ništa ne možeš ni da izgubiš,kako ono ide ona pjesma?

I tako.Radi na tome da nema ništa.

Ono što je željela imati davno je prestalo da bude mogućnost.Nešto što se zove porodica u kojoj se svi skupe oko jednog velikog stola po kojemu su se raštrkale neuredne gomile predmeta,nedjeljom ili nekim drugim danom po izboru,jedu džank hranu i kolače od višanja,piju i pričaju jedni sa drugima.Brinu jedni o drugima.

Post scriptum:

Skraćena verzija O piscu:rođena,živi i ne radi u Banjoj Luci.

 

14717160_10209468455500676_6591265567381120852_n

 

Advertisements

2 komentara na “O piscu

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s