ONO KAO KAD

Ono kad se proljeće

Danima predomišlja

Kad si vjetar umisli

Da je simfonijski orkestar

Bez prve violine i dirigenta

Ono kad ptice

Onako bezveze

Onako savršeno soliraju

Ono kad ti se

Čelo oznoji

Pa ne znaš

Da li je sjeverac

Ili je kraj ono

Kad bi sitne slane mrvice

Na kuhinjskom stolu

Mogle biti sve

Što je od ljubavi

Ostalo

Ono kad ti koljena klecaju

Kad moraš da sjedneš

Ili ćeš pasti

Ono kad se proljeće

Danima predomišlja

Kad se visine odjednom spuste

I ne znaš da li je

Jugo ili je kraj

Ono kad ti nebo

Na kosu prospe

Par kapi kiše

Koja na more miriše

Kad nikog živog nije briga

Jer briga je ono

Kad kao misliš

Da je zrak odjednom nestao

I prazan prostor

Odjednom svi prazni prostori

Nagrnu u tvoja pluća

Ono kad ti se čini

Da jedino što znaš da

Jedino što si ikada znala

I jedino što ćeš ikada znati

Jeste da lagano

Oštrim nožem

Sjeckaš što tanje

Kolutiće mrkve

Zatim dodaš komadiće

Pileće jetrice

I mnogo bibera

U supu koja vrije na šporetu

Kao što je to radila baka

A zatim sjedneš i sjediš

Na klimavoj stoličici

U kuhinji

Okačiš platnenu krpu

Na ručku od šporeta

I čekaš da proljeće

Napokon dođe

Kao da je to jedino što znaš

I jedino što ćeš ikada znati

resize-img

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s