Bosna 1996. (mir u Gradu Izgubljenih Prijatelja)

šta ćemo sad jebote rekla sam zamišljeno sad kad je sve gotovo sad kad je mir u pustom gradu nas dvoje kao posljednji Mohikanci sjedili smo na pločniku između Rade Ličine i Fra Grge Martića pili smo neko jeftino pivo iz iste flaše kao na velikom odmoru iza gimnazije imam ideju rekla sam pisaćemo o miru o tišini poslije rata o nečemu ili o ničemu o svakoj maloj ulici na svijetu kao što je ova naša pisaćemo o nečemu bezveze o večeri koja se šulja o nikad plavljem sutonu iznad nikad zelenije rijeke pisaćemo o starenju kao hepi endu žicali smo cigarete od prolaznika dok smo tako sjedili na uglu između Rade Ličine i Fra Grge Martića pored flaše piva u koju je padala sitna kišica pored poni bicikla sa probušenom gumom ta namjera da postanemo pisci prodane generacije ta slamka za spas kojoj smo predali vlastite živote i sve što je od njih ostalo sjedili smo i brojali godine koje su nam otete i one koje će nam tek oteti smijali smo se sami sebi i psovali sami sebe ja sam bogami pravo glupa a ti ti izgledaš kao lopov i propalica rekla sam mu zato ti žicanje ne ide od ruke šta ćemo sad bez bicikla bez cigara i bez piva pljuckali smo na prašnjavi asfalt po kojem su se razlijevali obrisi pjesama počećemo ispočetka rekao je ali ne večeras večeras ćemo samo pokisnuti jer i to je nešto kisnućemo dostojanstveno na našem uglu između Rade Ličine i Fra Grge Martića pored bicikla sa probušenom gumom sjedićemo i kisnućemo u ovom pustom Gradu Izgubljenih Prijatelja primjećujem da si u ratu postao nekako pametniji i nekako ljepši polako sam gurala stari poni bicikl koji je zavijao kao ranjena mačka na moja leđa ljepili su se upitni pogledi prolaznika koji više nisu imali cigareta za dijeljenje sa pjesnicima on je ćutao i bio je baš nekako lijep te večeri samo za mene i za kraj rata šta ćemo šta ćemo sad ponavljala sam kao dvotaktni motor bez inspiracije i goriva treba mi cigareta treba mi san treba mi odgovor otvorio je prozor zamirisalo je na ozon i prašinu upalio je svijeću skinuo točak sa bicikla i sjeo na pod pored njega kao mudrac kao sveštenik sad nećemo ništa rekao je sad ćemo samo da budemo bićemo izbjeglice bez igdje ičega u našem gradu tražićemo ideje po starim ulicama sa novim imenima bićemo u sobi tvoje bake sa škripavim ormarom koji miriše na kitnkez i rakiju zaštekanu u ladicu sa stoljnjacima bićemo pisci pićemo pivo žicaćemo cigarete tražićemo po tim starim ulicama sa novim imenima onu budućnost koja nam je oteta bićemo pisci pisaćemo kopaćemo po vrelim pločnicima slike i priče pravićemo od asfalta pjesme i kišobrane bićemo arheolozi u potrazi za cigaretama grebaćemo noktima tražićemo samoglasnike suglasnike i veznike bićemo gradska čistoća koja u slobodno vrijeme piše o našoj maloj ulici o svim malim ulicama svijeta po kojima od danas više neće padati granate i neće trčati vojnici u kojima će stanovati mir običan i dosadan mali mir nalik na ovaj kojeg smo opljačkali noćas na uglu između Rade Ličine i Fra Grge Martića dok je kišica sipila po nama i po Gradu Izgubljenih Prijatelja kao što to inače radi u svim malim ulicama svijeta kada se završi rat i u njih se vrate prolaznici sa cigaretama u džepovimasdc10192

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s