Adio, mare…dogodine, možda

Ja sam jedna obična, balkanska, falična, stara, nezaposlena i prezaposlena, ne pitajte me kako mi to uspijeva, niškorist.I to još ženskog roda.Da sam makar muški niškorist, od toga bi se mogla i napraviti nekakva pita.Znate već kako to ide, prosijed, izboran, zgođušan,posvuda ga ima jer nema obaveza , u sve se razumije,bore su mu na uzrelu muževnost dodale samo još trunčicu neodoljivosti.Taman za potrošit dok se još ima šta.

Jok, ja sam ženski niškorist, što znači da nisam ni za šta.I da sam žensko.Što na neki način znači isto, a kad se stavi jedno pored drugoga,onda je podvučeno žutim.(Samo moja generacija će znati šta ovo znači,drugima će zvučati kao, evo je, stara je napokon sasvim polupala lončiće.)

Neki dan sam pola dana provela obilazeći banjalučke banke i raspitujući se o mogućnosti otvaranja Paypal naloga na postojećem računu i dobijala uglavnom vrlo zbunjujuće i kontroverzne odgovore, ( film o teorijama zavjere )i nakon nekoliko mjeseci bauljanja u svijetu nepoznatih gluposti sam naposlijetku zaključila da jednostavno ne mogu da ostvarim svoj san.Skupiti novac od poznanika i nepoznanika preko interneta da bih objavila svoju knjigu.Prvu i jedinu.

Sjedila sam,tako, u svom starom , izblijedjelom Benetton džemperu, šarenom kao dječija slikovnica,u prirodno pocijepanim farmericama, da ne kažem organski uzgojenim, ,sa slušalicama u ušima i mirno čekala svoj red za šalter.They were playing blues downtown ,some kind of Mississippi, Mississippi song ,ja sam prstima lupkala po stolu, pijuckala kapućino,listala neki biznis magazin.

Oko mene sve uniforme,djevojčice u uskim ozbiljnim suknjama i sa kravatama.Muški u odijelima sa kravatama, i oni koji tu rade i oni koji su mušterije.Žene u svakodnevnim kažual kombinacijama. Security isto u crnim maskirnim uniformama.Sa pucama.Vani ima, valjda zbog ozbiljne političke situacije, i uniformiranih persona sa dugim cijevima.Ja ko da sam ispala sa razglednice iz Woodstocka.Prije nego što smo upali u blato.

Ja sam od onih koji uopšte ne kontaju uniforme.Bilo koje uniforme.Bolničke, vojničke, kuharske, konobarske.Niškorist plus free spirit, nema mi pomoći.

Moj je cijeli život samo nasumice natrpana hrpa loše izmontiranih scena iz filmova,malo strave i užasa, pa charlie chaplin komedija, pa psiho trilera, dr housea, romantičnih komedija bez romantike, i romantičnih komedija bez komedije.Svega i svačega.Sirotinjska papazjanija.

Kada se moj san o knjizi ponovo srušio, a debela knjiga i težak san,naprosto sam pukla.

Ko lubenica.Samo sam se rasplakala.I ne samo što sam se rasplakala, nego sam sve cendrajući i brišući nos i suze u jednom potezu, rukavom mog najdražeg benetton džempera, kao da sam u vrtiću, pokušala da objasnim zašto mi taj nalog treba i zašto plačem, i da će moja jadna knjiga ostati neobjavljena,i da je to nepravda, i da ja neću više imati snage da se borim sa životnim izazovima, i da ću sad sjesti ovdje i pretvoriti se u lokvu , pa neka me čistačica pomete, i da se ničemu više nisam tako radovala kao toj knjizi ,i da imam desetke naslovnica već napravljenih i desetke ilustracija koje možda neće niti stati u knjigu i ako nastavim da sakupljam sve što sam čekajući izdavača pisala, onda će knjižurina biti debela kao Rat i mir i niko neće htjeti da je čita….I tako – ja sam plakala, djevojka iza šaltera mi je ljubazno dodavala maramice,lupala sam po stolu pokušavajući da objasnim da sam ja jedna fina gospođa, samo me život previše iskušava i više ne mogu da izdržim a svi prijatelji koje imam i kojima bih se mogla izjadati i isplakati su mi daleko, i ne mogu da plačem preko skajpa….Iza mene se uhvatio dugačak red, u maglici od suza,vidim da broj 127, 128 i 129 i dalje mirno stoje i čekaju.Broj 130 je pokušavao da iz automata izvuče kapućino, koji se zaglavio, a broj 131 je otišao, ljutito mi rukom pokazujući koliko sam skrenula sa putanje.

Eto.

Ja sam jedna obična balkanska ženska niškorist i tvrdoglavo odbijam da zato što nisam dohvatila niti jedan od mojih životnih snova, ko me jebe kad sam ih postavila previsoko, neću da budem odrasla.I tačka.

Hoću da budem student, doživotni student i da živim među knjigama, i na brzinu smućkanim ručkovima, da spavam na dušeku na podu i čekam da mama i tata pošalju koju kintu da se zakrpam do idućeg mjeseca.

Za moju bolnu dušu i ranjene snove, ponekad kuham svoju hranu za utjehu. Ali ako me neko nazove domaćicom, dobijem histerični napad.Lupam vratima.Udaram nogom u zidove.Vrištim, o jeah.

Klasična, topla, jednostavna jela koja griju dušu.Pire krompir, sa kockicom rastopljenog putera u sredini, koji se kliže oko viljuške kao balerina na ledu.Toplu štrudlu od jabuka sa cimetom i limunom.Brownie iz kesice, samo smućkaš i ispečeš, a onda pečeno i ohlađeno, preliješ sladoledom, koji se grabi lopaticom za sir, i topingom od mrke čokolade.

Tog sramotnog i ponižavajučeg dana zbrzala sam si moju omiljenu čorbu,koju najčešće jedem uz prepečene šnite tosta, ili sendviče od sira.

A kako se ovih dana i zvanično opraštamo od ljeta, mora, odlazaka na putovanja, avanturisanja i odmaranja od uobičajene životne rutine,ja se opraštam od sanjarenja o svemu gore navedenom, do sljedećeg ljeta,napravila sam svoju Mediteransku juhicu.

Evo ga recept,studentski jednostavan.

Juha adio mare:

Uzeti stručak petrsimula,kapulu, češnjak, pomidore.sve temeljito oprati pod mlazom vode.Izdinstati sitno nasjeckane pileće filete, jer podjejećaju na rakove, a ako imate rakove, onda sitno nasjeckajte i izdinstajte meso račića koje podsjeća na piletinu.Na to dodati nasjeckane pomidore , dva ili tri, i povrće iz zamrznute mediternske mješavine, u kojoj ima crvene paprike,tikvica,patlidžana, i crnih maslina.Kuhati na laganoj vatri, dodati malo razmućenog gustina i bosiljka i to je to.Po želji ukuhati i kockice bijelog krompira.

Mirela uvijek uzima repete.Ne znam da li je to zato što sam toliko poželjela svoje malo daleko more,ili zato što mi je rupa u duši odavno postala prava rupača. Provalija.Dva i po tanjira, ako niko ne gleda i broji zalogaje.

Prijatno.

Ciao, mare moje.Do dogodine, možda.

2016-09-17_10-49-441

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s