ŽIVOTARIM

Evo kako to ja radim

Uz doručak uvijek pišem

Mudrost vježbam

Ne opravdavam se uvijek smislom

To tek učim

Kad izvana pogledam

Ovaj sobičak je obična pećina

A mogao je biti dom

Ljubim pa mrzim pa opet ljubim

Pitam se šta mi je

Uvijek

Kad ovom ulicom šećem

Do djetinjstva stižem

Osim otopljenog katrana i vrućine

Tamo više nema poznatih sjenki

Putujem premalo

Gotovo nikako

Nije do mene

Kad padnem –  plačem

Stara navika potpuno neupotrebljiva

Cipele u kojima gazim već godinama

Odjednom me  žuljaju

Možda ipak rastem iako mi nije vrijeme

A onda jedan običan dan

Odluči da postane praznik

Ja praznujem oprezno

Jer ni praznicima se više ne može vjerovati

Potom prozivam neke ljude

Samo da im kažem

Ljigavi ste bre

Vodozemci jedni

I to me veseli

Muškima sam naporna zagonetka

Svemir je to što ih buni

Nije do mene

Proticanje vremena gledam začuđena

Kao jednom davno

Što sam u more gledala

Puštam talase  da mi raznose snove

Kiše su moje sestre

Majka mi je rijeka

Putujem moru

Braća mi se ratova igraju

Od čega im jačaju mišići

Pljuju sve dalje

Ja trčim između dve vatre

Kad padnem –  plačem

Stara navika potpuno neupotrebljiva

Ručak mi se  ponekad donosi u krevet

Ko bi se to od nje nadao

Reći će neki a znam i koji

Ma –  ja krećem se i kad stojim

Sazrijevam plodove nosim

I svakom mrzlom srcu prkosim

Ne  ne može to svako

Ukratko

Ja to radim baš tako

Slika

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s