BANJALUČKE PRIČE

SJENE STARE BANJE LUKE

Istraživao, sakupljao podatke i napisao priče : S. Martinović

557944_10151526417631098_1373502343_n

U tursko doba, glavna ulica u Banjoj Luci počinjala je od tvrđave Kastel, pa je prolazila pored Ferhad – pašine džamije, odakle se , presijecajući današnju glavnu ulicu, protezala sve do Arnaud – pašine džamije.U to vrijeme ulicama, odnosno sokacima, davala su se imena po viđenijem čovjeku koji je stanovao u toj ulici ( sokaku ).
Ova ulica se, naravno, zvala Ferhatpašina ulica. Više sokaka činilo je urbanu cjelinu koja se zvala mahala. Bilo je oko četrdeset mahala u Banjoj Luci. Navešćemo samo neke od njih : Gornji i Donji Sitari, Stupnica, Čorkovac, Potok, Gazanferija, Mejdan, Kul – mahala, Ćeremithana, Tefterdarija, Varoš, i tako dalje. Imena mahala su specifična i svako ima svoje značenje.
Stupnica je dobila ime po stupama koje su služile za tucanje ruja i šiške.Ovaj materijal se upotrebljavao za štavljenje kože. Takođe su postojale stupe za valjanje sukna, a sve su bile postavljene na obalama Vrbasa i radile na vodeni pogon.
Ćeremithana se nalazila niže Mejdana, a dobila je ime po ciglani koju je sagradio hadži Feslija, penzionisani oficir iz grada Fesa ( Maroko ) , i koja se nalazila u tom kraju. U ciglani se proizvodila cigla i specijalni crijep ćeremit , po čemu je mahala dobila ime. Ćeremiti su ustvari bili pečeni oluci koji su služili za pokrivanje kuća. Polagani su na krov tako da su ostajali među lijevkastim odvodima prostori za odvod kišnice.Zbog njihove težine narod ih je jako rijetko koristio , jer su kuće bile izgrađene od drveta i čerpića, pa zidovi nisu mogli da izdrže teške ćeremite.

NASTANAK NASELJA I IMENA

Gornji i Donji Sitari su dobili ime 1528.godine , kada su se Turci definitivno nastanili u Banjoj Luci.Taj naziv ove dvije mahale su dobile po nalazištu leporaste sedre, koja je služila kao izvrstan građevinski materijal za izgradnju svih značajnijih građevinskih objekata. Sama riječ sitar je arapskog porijekla i znači sedra. Zbog specifičnog sastava , nakon vađenja, odmah je obrađivana u mračnim prostorijama , jer bi se na suncu stvrdla, promijenila boju i postala tvrda kao kamen ljutac. Smatra se da je još ima pod zemljom , ali, usljed pronalaska cementa i nerentabilne eksploatacije ne vadi se već oko 120 godina.
Naselje Mejdan protezalo se nekad sve do Veselog brijega.Taj prostor je bio nenaseljen pa je na njemu bilo sabiralište i vježbalište za vojsku, tako da su ga nazvali Mejdan. U čitavom prostoru nalazila se samo jedna solidna građevina sa više odjeljenja i sala za vojna starješine koje su se tu sastajale prilikom vojnih vježbi i polaska u vojne pohode. Gdje se to zdanje nalazilo, danas je nemoguće ustanoviti, jer je potpuno uništeno za vrijeme invazija na staru Banju Luku 1688. I 1828. godine.
Mahale su se počele formirati tek 1714. Do 1716.godine a iza rata 1737. počela su postepeno nestajati polja Mejdana.Tada nastaju naselja Mejdan i Kul – mahala, a 1862. godine naselje Ćeremithana.
Za vrijeme austro – mađarske vladavine glavna, Ferhatpašina ulica , gubi status glavne ulice. Kasnije, poslije Prvog svjetskog rata, u vrijeme Kraljevine Jugoslavije , dobija ime Ulica kraljice Marije i prosto vrvi od zanatskih i trgovačkih radnji.
Centar grada poslije dolaska austrougarske vlasti postepeno se „ povlačio „ prema sjeveru da bi kasnije , dolaskom prvog bana Svetislava Tise Milosavljevića ( 1929.) dobio glavne konture i bio utvrđen na današnjem mjestu.
Kako je izgledao današnji centar grada prije banovog dolaska? Na mjestu hotela „ Palas „ bili su drveni ćepeneci, a na samom uglu je bila drvena džamija. U ćepenecima su se nalazile : jedna kafana, jedna ćevabdžinica, nekoliko sitničarskih radnji, i jedna poslastičarnica. Tu je radio i tada čuveni čevabdžija Hamdija koji za razliku od današnjih ćevabdžija, meso za ćevape nije mljeo, nego ga je sjeckao. Kada se izgradio „ Palas „ ( 1933.) , Hamdija se preselio preko puta, na mjesto gdje je kasnije podignuta Džinićeva palata.

IZGLED CENTRA

1002661_10202261566554109_350599092_n

Od tih ćepenaka na mjestu današnjeg „ Palasa „ , pa sve do Gospodske ulice, nizale su se kuće od kojih danas ni jedna ne postoji.Na mjestu gdje danas stoji časovnik u spomen zemljotresu, paralelno sa glavniom ulicom, nalazilo se dugačko zdanje koje je podignuto za vrijeme Austro – Ugarske, a koje je služilo kao „ mala tržnica „ .Na strani koja je gledala na glavnu ulicu, bile su mesnice, a na drugoj su bile prodavnice voća i povrća.
Preko puta ovih kuća i ove „ male tržnice „ nalazilo se tursko groblje koje ban Tisa ovako opisuje :
„ … u sredini grada tada se nalazilo veliko i potpuno zapušteno , korovom prekriveno tursko groblje … a koje je pripadalo Vakufu. Prostor zahvaćen ovih grobljem bio je prava rugoba i sramota varoši, inače dosta veliki, a po položaju i obliku svom jedino prigodan za jedan centralni park…“
( Gradski park je uređen od septembra 1930. Do avgusta 1931. Godine i zvao se Park bana Milosavljevića.)
Kad smo već kod parkova, na drugom kraju centra, na kraju Gospodske ulice, koja se tada protezala do današnjeg narodnog pozorišta, baš na njegovom mjestu ( izgrađeno je 1934.godine ) bio je mali park sa klupama, ukrašen smrekama, kestenima, i lipama. U njemu se nalazio paviljon sa kafanom koju je držao Ćiro Čeprkalović , zvani Čeprkalo.
U Banjoj Luci prije bana Milosavljevića nijedna ulica nije bila asfaltirana, pa ni glavna ulica. Ceste su bile uzdignute u odnosu na pločnik, posute šoderom i valjane. Između pločnika i ulice bili su prokopi duboki oko pola metra. Zbog prašine za suva vremena , ulice su se redovno polijevale iz cisterni. Gospodska ulica je imala s obje strane pločnike popločane žutim pločicama. Bio je popločan još samo pločnik ispred Vakufske palate…

1779040_791348047560752_892798701_n

Advertisements

3 komentara na “BANJALUČKE PRIČE

  1. Cijenim napore gosp. Martinovića da prikuplja podatke o staroj Banja Luci i istorijskim činjenicama koje istražuje i nalazi te postavlja na uvid za čitanje mlađim generacijama. Povod mom javljanje je podatak koji je naveo za džamiju Arnaudiju da ju je izgradio ”Arnaud Paša” što nema istoriske podloge te vas molim da se podatak ispravi.
    Vrlo lahko je mogao naći ovaj podatak na Wikipediji ako mu je bio problem da vidi pravo i činjenično stanje oko izgradnje džamije Arnaudije…nadam se da ga ovo neće pokolebati nego da će i dalje nastaviti istrživanja ali sa malo više tačnosti u navodima. Možda je našao nekakv podatak koji ne netačan i kao takav naveo. Evo kopije sa Wikipedije..
    Arnaudija džamija (Hasana Tefterdara dzamija) bila je jedna od 15 džamija u Banjoj Luci do 1993. godine. Jedan od potpisnika Ferhad-pašine vakufname, ministar finansija Bosanskog pašaluka – defterdar Hasan efendija podigao je 1595. godine lijepu monumentalnu kupolnu džamiju poznatu pod imenom Arnaudija ili Defterdardija, koja je bila smještena u Donjem Šeheru u Banja Luci, nedaleko od Ferhadije džamije.
    Natpis uklesan u kamen nad ulaza u unutrašnjost džamije u prevodu glasi:
    Kad podiže ovu džamiju onaj koji je obuzet dobrim djelima,
    Za ljubav Boga potrošio je svoje blago.
    To je krasan dvorac i veličanstveno umjetničko djelo.
    Neka Bog nagradi! – To postade ugodno stjecište dobrih Ijudi.
    Neka svojom dobrotom oprosti (dobrotvoru) Onaj čija je milost obilna.
    On prašta njegove pogreške i grijehe.
    Kako da izreknem kronostih ovoj divnoj džamiji?
    Nevidljivi glas reče: O Šebzi, reci: “Džamija defterdara!”
    Izgrađena u klasičnom Otomanskom stilu, uz Ferhadija džamiju predstavljala je primarni dio prvobitnog urbanog centra Starog Grada ili Donjeg Šehera Banjaluke. Bila je izgrađena kao drugi kraj Banjalučke zanatske transverzale sa Ferhadijom na suprotnom kraju ulice. Nalazi se na popsu spomenika svjetske baštine pri UNESCO-u (nulta kategorija kulturnog spomenika).

    Volim

    1. hvala…nazalost, tekst je nastao mnogo prije nego sto nam je globalna enciklopedija bila dostupna, pa ni ja sama nisam razmisljala o tome da Martinoviceve navode provjeravam na taj nacin…ubuduce hocu…pozdrav

      Volim

    2. zapravo…ove price su meni jako drage i imaju sentimentalnu vrijednost, jer u doba kada su nastajale, nije se moglo lako doci do materijala o staroj Banjaluci….zato ih i objavljujem na svom blogu, a ne na nekoj stranici o istoriji naseg grada…a kad malo bolje razmislim, mozda sve to sad i nema smisla jer se sve o svemu moze sanati na Wikipediji, koga zanima….zapravo , zao mi je sto Stevan tada nije nasao izdavaca za svoju knjigu, prije stampanja bismo svakako, nasli i neke pogreske i isparvili ih….:)

      Volim

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s