Njih trojica :
Jedan je moj drugar
Iz Osnovne škole Braća Pavlić
Dijelili smo napola Tiđine sendviče
Sada je vojnik
Naoružan znanjem muškim
Oko pojasa nosi okačene igračke
Opasne po život
Umjesto šarenih privjesaka za ključeve
Drugi je dječak
Iz Ulice Nikole Tesle
Zajedno smo pljuvali
Koštice od trešanja udalj
Zajedno smo drhturili
Pored ruševina poslije zemljotresa
Zajedno igrali zaloga sa ljubljenjem zaprave
Treći je
Nepoznat muškarac kojeg
Sam sretala često
Na uglu kod Pošte
Nosio je hljeb umotan u novine
Ispod miške
I zamišljeno otvarao kutiju Filtera 57
Uvijek bi mi se ljubazno nasmiješio
Njih trojica
Ovog vrelog ljeta
Na prvoj liniji fronta
Zajedno ćute
Svakog dana jednu čuturicu vode
Podijele
Pretražuju smisao
U suhoj nam zemlji
Umaču hljeb u istu neslanu čorbu
Istom kašikom je srču
Smrt – prljavim vicevima hrane
Ništa ne sanjaju
Nikad ne spavaju
Njih trojica
Ovog vrelog ljeta
Igraju se – ne šale se
Igraju se žmire
Odmore se
Ne šale se
Crvena kraljica
Jen – dva – tri
Preko krvi treba trčati
OFF THE ROOF 
Hvala Mirelo,
za mene je jos uvek sve u devedesetim u bivsoj nam domovini misterija. Izgleda da ne poznajem dovoljno ljudsku prirodu, trebalo bih da vratim diplomu fakultetu,…
VolimVolim
hvala tebi ,Milane….racunam da je tvoj komentar sasvim precizno objasnio moje pokusavanje da nekako sebi objasnim sta nam se to desilo…. i dalje trazim odgovor…nasuprot tome, na svakom koraku vidim lica koja sve zbanju i sve im je jasno….bolan osjecaj nepripadanja 😦
VolimVolim
svidja mi se …
VolimLiked by 1 osoba