DAN DEVETI – DAN ŠEZDESETDEVETI

ZABORAV

Bila sam u pravu

Što se tiče gripe

Iz šestog dana

Sa virusima se pošten čovjek

Može čak  i dogovarati

Ali ovi teški oblaci čekanja

Devetog su se dana

Sručili na moja pleća

Kao pljusak

Sakrila sam se u ormar

Neke mi haljine  još mirišu

Na more i

Pijesak se truni iz nabora

Na balkonu sam tražila neku bubu

Koja bi me slušala

Kako plačem

Usput sam čupkala korov

A za jelo pravila

Neke čudne smjese

Koje niko nije želio probati

Moja je bolna duša

Čak i horoskop čitala

Ništa nije pomoglo

Dan deveti jednog ratnog čekanja

Zove se zaborav

Zaborav kao prvi zakon opstanka

Ali šta će mi vatra sažeta u bol

Šta će mi san

Ja sam zaborav naučila

Da sam sebe laže

To nije laka škola

Nikako

Trovala sam se mrakom

Okrutno sam lajala na saputnike

Opijala se samoćom

Bez imalo obzira

Prema voću i povrću

A naročito cvijeću

Dan deveti se kao mora

Razvukao na dva proljetna mjeseca

Posijao je jalovo sjeme

U moje dlanove

Koje ću čuvati i paziti uzalud

Kada

Dana šezdesetdevetog

Neko pokuca na moja vrata

Znam

Ispred mene će stajati

Prljav i umoran

Neki stranac

Pustiću ga u kuću

Pristaviću vodu za kafu

Sješću i gledaću ga

Gledaće i on mene

Izmrcvarenu

Gledaće me kao čudo

U tišini koja nema imena

Učiniće mi se

Odnekud poznate

Njegove oči

 

7e5de9d7-9630-4ab0-8cef-9710c52fc7ee_273

 

ilustracija Oswaldo Guayasamin, painter

 

 

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s