DAN ŠESTI

GRIPA

 

Dan šesti je svanuo

Sav nakaradan i pogrešan

Umjesto nagrade s neba

Jer sam sinoć bila dobra cura

Dobila sam gripu

Nemam  milosti prema sebi danas

Jer nebo tako hoće

Stalno si ponavljam

Sve je moguće

Ali mi ne pomaže

Sunce sija kao ludo

U po februara

I cereka se sakatima

Ružnima, ostavljenima

I mrtvima

A njih je previše

U ovom gradu

Vjere mi

Obećane suncokrete

Neko će da plati

U ovoj zemlji danas

Ni uspomene više nemaju mira

Da zaboravim da zaboravim

Oči zatvaram

Postaću maratonac u kurvanju

Postaću velika plava modrica

Postaću sjeverac

Iz inata a protekciju prezirem

Postaću sve što poželim

Dok kašljem ispod ćebeta

Dana šestog

Jednog čekanja

Koncentracijom jogina

Prizivam kišu u ovaj sramotni februar

Gdje joj je i mjesto

Tako zavodim makar neki red

U ovogodišnjem kalendaru a

Osjećaj moći

Nad neredom u duši

Uspješno mi ojačava imunitet

Zabave radi

Izazivam sudbinu

Za bogove ne znam

Ali ja svoje namjere ostvarujem

I to bez pardona

Prognoziram

Uz nešto više vitamina ce

I improvizirani ples za kišu

Gripa će do dana devetog

Biti kao rukom odnesena

 

Oswaldo Guayasamin (47)

 

 

 

 

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s