DAN PRVI

 

BOJE TU NE POSTOJE

 

Još nisam ni počela čekati

Ali znam da hoću

I to me obeshrabruje

Bezbojan dan

Nisam čak ni olovku umila

A kamoli lice

Topla postelja miriše na majčin zagrljaj

Puštam da me ljuljuškaju

Da me tješe

Ja – dobrovoljac vašarski

Pa dokle izdržim

Neprimjetan kakav jeste

Dan prvi ističe u dan drugi

Boje tu ne postoje

Ratno čekanje čovjeka može

Natjerati da pjeva

Poluditi, zatim doći sebi

Kontrolisani bol crtati

To je već umjetnost

U svakom slučaju

Vidim da postaje zabavno

Stalno si ponavljam

Kad je već neizbježno

Važno je samo

Padati na mekano

 

tumblr_lk3th9QAhO1qg0q4po1_400

 

ilustracije, Oswaldo Guayasamin, painter

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s