Before google

BANJALUČANI GOVNA RUČALI

“KAKO JE TO DOBRO ZA DRŽAVU

ŠTO NAROD NE MISLI ”

Adolf Hitler, Mein kampf

Sve donedavno mi nije bila sasvim jasna ova opisna formulacija o mojim sugrađanima, koju je (ne znam ko i ne znam kada) vrlo lucidno izrekao.Izgleda mi da je dotična nepoznata persona vrlo precizno osjećala kako u duhu ovog grada ima nešto loše,nešto NEdobro,što je u stanju da pokvari sve, pa čak i najbolje pozitivne vibracije.A njih je Banjaluka uvijek imala.

Ova gornja, naizgled nepristojna  formulacija, govori upravo o tome –  nepoznati je mislilac volio svoj grad. poznavao ga je u dušu, ali je , osim ljepote, dobro vidio i našu sposobnost da je nemilosrdno uništavamo,  ponekad i bez pravog razloga.
U bivšoj su državi Beograd,Zagreb i Sarajevo uvijek s prepotencijom gledali kako se Banjaluka bori s kompleksom provincije, nikad istinski prevaziđenim. LJudi me   danas blijedo gledaju kad im kažem, pokažem, da je moj grad bio dio Evrope mnogo prije nego su počeli rušiti “berlinske zidove” okolo…
Sjećam se jednog prijatelja iz jedne razvijene zapadnoevropske zemlje, koji je 8o-tih godina neke muzičke hitove prvo čuo kod nas u gostima, pa tek onda ” kod kuce” i nije mogao vjerovati svojim ušima, pa je sav ozaren zvao telefonom da nam to javi.

A sa druge strane,sjećam se da sam negdje u to vrijeme pokušala da postanem član Književne omladine Banjaluke i nisam uspjela. Sad mi je drago što nisam imala tu čast,i što nisam ni član UKRS (Udruženje književnika Republike Srpske).Prvo,sigurna sam da im ne bi odgovarala moja nesrpska, i vrlo “otkacena”nacionalnost(spadam u Ostale) jer, recite da nije tako – to je očito najvažnija referenca za primanje u “sektu “.
Elem,vjerovatno znate da je skupština UKRS održana nedavno na Palama,i da su na njoj banjalučki pisci (koji su se usprotivili mjestu održavanja tog skupa) proglašeni separatistima i izdajnicima (litanija Branka Čučka) i da su uskoro  poslije toga podružnice ukinute.Praktično,ako ubuduće namjeravate organizirati obično književno veče, valja vam sačekati dozvolu sa paljanskog Olimpa. Tako je i UKRS pokazalo kako je i ono, kao i mnoge druge institucije, pogodno tlo za klijanje primitivizma i kvaziintelektualizma.

Čini mi se da u ovim turbulentnim vremenima ni Banjalučani ne vide da treba da čuvaju svoj grad,prije svega njegovu veličinu i dostojanstvo.A čast, veličina i dostojanstvo nemaju naciju, vjeru, zanimanje a ni spol. Ni ovdašniji veliki Srbi , niti iko od ostalih velikih ovih ili onih  u okruženju,ne mogu imati monopol na dostojanstvo.Niti im ga treba dati.Izgledaće  vam nevjerovatno,al u Banjaluci još uvijek ima ljudi koji drže do svog obraza.Oh –  neka to i dalje čine,jer je to ono što ih čini Banjalučanima , a ne mjesto rođjenja.Jedino tako možemo u najezdi jednokratnih rodoljuba pred svijetom sačuvati ime našeg grada,toliko uprljano proteklih ratnih godina.
Dobro je što imamo i takve sugrađane koji ovaj grad čuvaju od zaborava i primitivizma , iako u njemu nisu rođeni.Mada , bojim se da sve to nije dovoljno.Bojim se da će isto tako biti i na dolazećim izborima.Banjalučani će opet ručati ono što se ne jede.Pričaće jedno , zaokruziće drugo. To nam je omiljeni hobi,još od vremena prvih slobodnih izbora u ex Jugi.Ima posve pravo moj poznanik ,profesor, koji je rezignirano zaključio da bolje nismo ni zaslužili.” Naši zemljaci vani mogu da nas pamte po tome kako smo se savršeno privikli na to da ništa nemamo, da ništa ne tražimo i da nam ništa ni ne treba…Treba samo da nastavimo da pasemo travu i blejimo,” rekao mi je.
NJegovi prosvjetari su se , u trenutku dok ovo pišem,također osramotili.I hoće i neće, i bi i ne bi.Čitava školska godina im prođe u traženju svojih apsolutno opravdanih prava i odustajanju od traženja.Najmanje koristi od toga imali su njihovi đaci.Umjesto propuštenog gradiva mogli su  makar, od njih da nauče šta je to čojstvo.Ovako – jedina lekcija koju nisu propustili je lekcija o nedosljednosti.

I vi ćete, poštovani čitaoci,kada zaklopite ovaj broj Preloma   (koji ste možda posudili od komšije , jer niko danas nema love da kupuje ovakve novine) pojesti svoju večeru iz humanitarne,i zaspati ispred televizora, misleći kako vam je bolje nego mnogima u okruženju(to je sad postao veoma popularan termin, jer obuhvaća po slobodnom izboru zemlje i teritorije bivše države , svakom prema njegovom stavu i toleranciji prema gađenju).

Sutra ćete strpljivo čekati da vam s neba padne na glavu mogućnost da živite bolje.Ona će se , svakako, sastojati od slatkih obećanja.Vaše je  samo, da vjerujete u njih i ništa ne mislite.

op.a:tekst je objavljen u Novom prelomu, u maju 1997.god. za što je trebala izvjesna količina ludosti, jer su se tad u BL održavali predizborni skupovi na kojima je svašta lupetano, poput izjava da u BL više ni trava neće biti zelena, al o tome nekom sljedećom prilikom…

 

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s