“PATRIOTISM IS THE VIRTUE OF THE VICIOUS”, OSCAR WILD

( ili : KAKVA DRŽAVA, TAKAV PATRIOTIZAM )

 

Počela je predizborna trka.U njoj će se, na svim suprostavljenim stranama,tako često, upotrebljavati riječ patriotizam.

Ta me dešavanja, htjela nehtjela, brzinom svjetlosti vraćaju u neke godine kad je moja generacija učena patriotizmu.I tada, kao i sada, činilo mi se da će se taj pojam – koji bi trebao biti simbol neke plemenite emocije koju svi, ponaosob, treba da iskristališemo u svom vlastitom habitusu – toliko izlizati do neprepoznatljivosti i u skladu s tim, postati neupotrebljiv.Nestaće. Ostaće samo djela koja smo u to ime činili. Iline činili.
Čini mi se da sad puno bolje razumijem misao jednog od idola moje mladosti, Oskara Vajlda, za mnoge ekscentričnog intelektualca i umjetnika, za mene samo dobrog i tananog učitelja…Rekao je nekom prilikom, da je patriotizam vrlina zlih.Usuđujem se dopuniti Vajldovu misao samo jednom sitnicom – navodnim znacima.”Patriotizam “ jeste vrlina zlih.Takvih patriotizama, patriotizama sa navodnim znacima, kobajagi patriotizama, puna nam je država, državni mediji, novine i TV.
Na svakom ćošku, neki jeftino kupljen i još jeftinije prodavan patriotizam( od kojeg,neko, negdje,ipak debele pare muze ).

Hajde da za promjenu, budemo malo iskreni, realni.Mi, ovovremeni državljani RS,tako loše i bijedno živimo (izuzimam onaj gorepomenuti mali procenat onih kojima se ovaj rat posrećio), da bismo makar svoj patriotizam trebali skupo prodati. Ništa drugo nam nije ni ostalo, osim izgubljenog vremena i gaća na štapu.A to se baš i ne bi moglo unovčiti.
Neka kupac pokuša da bude država sa velikim D.A šta to znači, trebali bismo znati još iz osnovne škole, ako već ne iz života.
Da ponovimo lekciju:znači, da svim svojim građanima, bez diskriminacije, daje i omogućava pravo na život. Da rade, zarađuju, kvalitetno žive, liječe se i školuju. Da se brine o penzionerima, invalidima, bolesnima, dakako, svoj djeci. Da postoji zakon koji se poštuje. Kazne za kriminal. To bi trebalo da se zove država. I  kako mi se čini, iza ove ratne kalvarije, biće je vrlo teško stvoriti. Mi, koji smo igrom sudbine i opet, htjeli nehtjeli, sa ovom državom preturili čitav taj uzaludni pokolj i tragediju, imamo pravo to od nje tražiti.
Onoga ko pretenduje na vlast u Republici Srpskoj, koja je naša trenutno jedina (jadna )realnost i dio jedne vrlo realne države Bosne i Hercegovine, u koju se sama, dobrovoljno, upisala, toga očekuje veliki i ozbiljan posao.

Narodu bi trebalo ponuditi kvalitetan patriotizam, a to je nešto što se tek mora izgraditi. Narod nam je slabo obrazovan i brka nacionalizam i patriotizam. Narodu treba objasniti da jedno ne isključuje drugo, narodu treba nacrtati, ako ne može da skonta drugačije. Ne bi trebalo brkati ta dva pojma.
Šuplje priče u smislu: taj i taj je mrzio naš rod, naše pradjedove, i oteo im njivu, grad, državu…pa ćemo zato i mi jer, kao i sav normalan svijet, volimo svoje pradjedove, deke, bake, njive, i držimo do časti, I mi ćemo da ih svetimo, i osvećujemo, sve dok nam ta čast i ljubav  vlastitim unucima ne izađe na nos…Narode, to su samo šuplje priče za koje je malo jedan ljudski vijek, a više njih su – sramota. 
Na čitavoj teritoriji bivše Juge, odjednom primjećujem, toliko otvoreno religioznih ljudi, koji, začudo, tako malo znaju o plemenitosti praštanja, kao jednoj od najvećih vjerskih vrlina.

Sasvim je normalno da volimo svoje roditelje, pa čak i pradjedove, ma kakvi oni bili. Nije normalno da slijepo volimo svoju državu, pa ma kakva ona bila. Nije normalno da za nju ni ginemo, ni glasamo, a da nam ona ništa ne daje zauzvrat. Osim osjećaja da smo ponosni što smo Srbi ili Hrvati, Francuzi ili Portugalci, a koji nas ne može nahraniti, liječiti, pod kojim ne možemo stanovati…
Kada je obični život u pitanju, lažni patriotizam je samo vlastita karikatura i samo dobra računica nekog ko zna sa parama. Onaj, ko nam omogući da u ovoj državi živimo, a ne životarimo, može se nadati da gradi zdrav patriotizam koji je direktno proporcionalan kvalitetu naših života. A na takvu se ljubav uvijek može računati. Pogotovo na izborima.

Dakle, počela je trgovina obećanjima, ali ne i djelima. Naša se cijena mjeri patriotizmom. Za ovu trgovinu na septembarskoj pijaci,treba imati puno jaja. A ne mućaka. Čuvajte ih se, ima ih na sve strane,a izgledaju sjajno!

op.a. Ovo je jedan od tekstova koje sam pisala u svojoj maloj kolumni u Novom Prelomu, davnih, poratnih godina, u periodu između 1996-98.god.Nevjerovatno je da  neki od njih jasno pokazuju kako se nismo s mjesta pomakli, a prošlo je toliko godina…Image

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s