PISMO DRUGO (zaboravljeni)

 

zemlju sam jeo zemlju vario
sad stojim i čekam
samo da mi slika pejzaža proradi
pa da mi se trava više ne gadi
&
kao da čujem  glas jedan
sjećanje me ne vara
bio je vrijedan
dok stojim i čekam
žmirim: svitanje

a zemlju sam jeo

žmirim: more

zemlju sam vario

vidim ga jasno
svaku vlas kose razaznajem

i plavi džemper

svaku mu nit  poznajem
na tlu mahovina plače
izgazio sam je muški
čizme oprostite mi
vidim ga kako puši
kroz patetično bljedilo svitanja
ti si ka tub od kaladonta isciđen
kaže mi i smije se
i sam sam ti taki

IZ SJEĆANJA:
kako kamen pada u vodu
a so se suši
ja stojim i čekam
stojim i dišem
miran
samo naizgled

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s