SANJALA SAM U AKVARELU Sofiji

Sanjala sam sebe
Kako šećem gradom
(slika u bojama proljetnog akvarela)

Moj grad

Poznata lica

Ja hodam

Ispred mene jedan muškarac u kabanici
Snažno grli ženu u kabanici
Ona mu kaže – da!da!

Iza mene djeca gacaju po lokvama
I vrište i smiju se
Glasovi su im promukli od radosti

Sanjala sam korake
Kako koračaju
Moje i njihove
Ja ih gledam s visine, odvažno

Gospodskom ulicom otvaraju se
U nepravilnim krugovima
Pupoljci duginih boja
Već vidim, ta mlada lica će
Ovom gradu  ponovo osvjetlati obraz

Ja hodam

Moj grad

Poznata lica
Neki me ljudi pitaju kako si
Odgovaram  smiješkom
Dišem, mlatim rukama
Ovlaš držim se za torbu
Lijevo -desno se osvrćem
Nekom se ljubazno javim
Nekom ne
Pravim iznenadne zaokrete
Nasred pločnika

Gotovo plešući

Sanjala sam staru kulu na Kastelu
(slika u bojama proljetnog akvarela)
Dvadeset dva  kamena stepenika
Koji mi se uvijek obraduju

Koraci  moji probudili  su vjetar –
Nestašnog psića  što mi se mota oko suknje
Sanjala sam plavičaste guštere
Koji ne pričaju previše

Uz cigaretu, žmireći

Sporo

Ja im recitujem Miljkovića

Pružim ruku, zagrabim bajku
Smjestim je u topao džep
Za poslije

Sebe sam sanjala
Kako šećem svojim gradom
I odgovorno tvrdim:
Ova je planeta
Premalena
Za toliku količinu  radosti
Definitivno

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s