PRIPITOMLJENA VARKA

Koračala sam spuštene glave.

Pitala sam se kuda sad, i s kim.

Kad sam u sumraku,škiljeći, podigla pogled,

nebo se zapalilo.

Taj vreli svjetlosni krug ispred mene je obruč od vatre.

A ja sam lavica, zarobljenik  vlastitog kraljevstva

samoće.

Kroz vatru ću da protrčim lako,

kao kroz proljetni pljusak.

Do nagrade, kocke šećera,

do vrata dobrodošlice,sve

dok glas iz modre daljine ponovo ne vikne moje ime.
Nebo se zapalilo.

Taj vreli svjetlosni krug ispred mene ima miris njegova

tamnog glasa.
Vatreni poljupci mi kosu krase.

Ja nikad ne mislim o živim ranama,

o izgubljenim bitkama.

Ja sam samo lavica.

Obična žućkasta mačka.

Snagu ću ćutati pred hiljadama nezainteresiranih

posmatrača,

što grickaju sjemenke,

i skočiću

iz inata

kroz vatru.

Dok strah im guši glas

i zjenice im se skupljaju,

ja misliću samo

o savršenstvu rupice na bradi

jednog neobično pitomog lava.

Advertisements

2 komentara na “PRIPITOMLJENA VARKA

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s